KAKO LOVITI CIPLE
Ljudi ponekad, kada govore o ribljem svijetu, navode ime jedne ribe iako se ono odnosi na cijelu obitelj. Takav je slučaj i kod cipala. Na primjer, većina ljudi ce odmah zamijetiti razliku između škarpine i škarpuna dok ce za bilo koju vrstu cipla reci jednostavno “cipal”.
Razlike medu vrstama cipala su minimalne, a za ljude koji po prirodi nisu znatiželjni gotovo su nevidljive.
Cipli pripadaju obitelji Mugilidae koja broji oko stotinu različitih vrsta, od kojih 8 nastanjuje Mediteran a samo 6 živi u Jadranu.
Ove dvije koje nam nedostaju su doseljenici u Mediteran, uvezeni So-iuy (Mugil soiuy) iz Kine u Crno more te sitni tzv. Kobilicasti (Liza carinata) koji je preplivao iz Crvenog mora. Mnoge vrste sposobne su živjeti neko vrijeme u posve slatkoj vodi, ali ona nije njihovo stanište jer su ovisni o moru.
Zapravo, to se odnosi na sve vrste osim Abu cipla (Liza abu) koji je ušao u rijeke Pakistana i Irana te vječno ostao njihov stanovnik – kao slatkovodna riba. Spadaju u priobalnu bijelu ribu.
Uglavnom su srebrnasto sive boje, vretenasta tijela, i svijetlog trbuha. Može narasti do 70 cm dužine i do 6 kg težine. Vole ušća rijeka i muljevite plićake do 10 m dubine.
Živi uglavnom u manjim jatima, a naročito mladi primjerci.
Cipal Zlatar
(lat. Liza aurata)
Ljudi ponekad, kada govore o ribljem svijetu, navode ime jedne ribe iako se ono odnosi na cijelu obitelj. Takav je slučaj i kod cipala. Na primjer, većina ljudi ce odmah zamijetiti razliku između škarpine i škarpuna dok ce za bilo koju vrstu cipla reci jednostavno “cipal”.
Razlike medu vrstama cipala su minimalne, a za ljude koji po prirodi nisu znatiželjni gotovo su nevidljive.
Cipli pripadaju obitelji Mugilidae koja broji oko stotinu različitih vrsta, od kojih 8 nastanjuje Mediteran a samo 6 živi u Jadranu.
Ove dvije koje nam nedostaju su doseljenici u Mediteran, uvezeni So-iuy (Mugil soiuy) iz Kine u Crno more te sitni tzv. Kobilicasti (Liza carinata) koji je preplivao iz Crvenog mora. Mnoge vrste sposobne su živjeti neko vrijeme u posve slatkoj vodi, ali ona nije njihovo stanište jer su ovisni o moru.
Zapravo, to se odnosi na sve vrste osim Abu cipla (Liza abu) koji je ušao u rijeke Pakistana i Irana te vječno ostao njihov stanovnik – kao slatkovodna riba. Spadaju u priobalnu bijelu ribu.
Uglavnom su srebrnasto sive boje, vretenasta tijela, i svijetlog trbuha. Može narasti do 70 cm dužine i do 6 kg težine. Vole ušća rijeka i muljevite plićake do 10 m dubine.
Živi uglavnom u manjim jatima, a naročito mladi primjerci.
(Liza ramado)
Cipal Balavac
riba je iz porodice cipala. Narodni nazivi su mu još plavic, brena, crnac, šupljak, samac. Sive je boje, s bjelkastim dnom, ima velike ljuske po tijelu. Velike je glave, s vrhom koji je tupo zaobljen, sama glava je široka, oči su vrlo blizu malih usta. Gornja usna je naglašeno ispupčena. Na škržnom poklopcu imaju zlatne mrlje ali su dosta slabije izražene nego u cipla zlatara Naraste do 70 cm i mogu težiti do 2,9 kg. Ova vrsta cipla voli slatku i bočatu vodu, gdje boravi Veći dio godine, dok krajem ljeta zbog parenja ide u slanije vode. Razmnožava se između rujna i veljače. Živi u priobalnom pojasu,
(lat. Oedalechilus labeo)
Cipal Plutaš
najmanji je cipal u Jadranskom moru. Ima nekoliko drugih naziva kao što su ludaš, luskavac, pesnjak, glibavac. Naraste do 25 cm i do 0,2 kg težine.Svoje ime je dobio po karakterističnom ponašanju, a to je da pliva na samoj površini mora, u plićaku, te medu stijenama. Tu lovi manje organizme pri površini ili cisti alge s kamenja Mrijesti se krajem ljeta ili početkom jeseni. Najčešće ga se nalazi na dubinama do 15 m, na području cijelog Mediterana.
(lat. Liza saliens)
Cipal Mržnjak
Ima kod nas u upotrebi više raznih naziva kao što su dugaš, sisavac, slinavac, vodeni, crnac, cifal od kurenta, šiljasti, kefala, korun, cabra, mulo, plaznik. Spada u porodicu cipala. Od svih cipala u Jadranu ima najlošije meso. Naraste do 0,40 mi do 0,75 kg. Veći dio vremena provodi u bočatoj vodi, tako da ga se uglavnom može naći na ušćima rijeka kao što su ušće KrkeI ovaj cipal ima batastu glavu, s zadebljanom gornjom usnom, koja se doima poput šiljka, odakle je dobio i jedno narodno ime. Ima plavkaste peraje, slabije izraženu zlatnu pjegu na škržnom poklopcu i iznimno snažne repne peraje. Biljojed je i hrani se većinom algama i travom. Mrijesti se u lipnju i srpnju. Živi u priobalnom području, na dubinama 0 – 15m,.
(lat. Mugil cephalus )
Cipal Bataš
ima kod nas u upotrebi više raznih naziva kao što su mulj, glavaš, babaš, skakavac, javra. Cipal bataš je riba iz porodice cipala. To je najveći cipal koji živi u Jadranu. Najveći ulovljeni primjerak u Jadranu je bio 55 cm duljine i 6 kg iako ova vrsta može narasti i do jednog metra duljine i 12 kg. Glava mu je tupasta i spljoštena, šira od ostatka duguljastog tijela, s velikim, izraženim očima i tankim usnicama na relativno malim ustima. Boja mu varira od svijetlosive, smeđaste do maslinastozelene, sa linijama koje se prelijevaju u nijansama, a s donje strane srebrnkasto bijel. Cipal bataš je rasprostranjen u obalnom pojasu gotovo svuda po svijetu, osim u hladnim morima s temperaturom nižom od 8 stupnjeva Celzija, osim u području Karipskog mora, te Bahama. Najviše voli bocatu vodu, a ponekad zna uči i daleko u rijeke. Živi pri površini, na malim dubinama, a tijekom mriještenja u srpnju i kolovozu zna ići dalje od obale, na dubine do 120 m. Ženka ispusti od 0,8 do 2,6 milijuna jajašaca. Životni vijek mu je oko 16 godina. Mladi primjerci se hrane zooplanktonom i sitnim beskralježnjacima, a odrasli uglavnom algama, te crvima i račićima. Meso bataša je vrlo ukusno i cijenjeno, može se pripremiti na razne načine. Najvažnije pri konzumaciji bataša je da je nedavno uhvaćen jer pri duljem čuvanju mijenja okus.
(Chelon labrosus)
Cipal Putnik
riba je iz porodice cipala Kod nas ovog cipla zovu još i mrena, bir, crni, plotun, kuljavac. Ima cilindrično tijelo, sa širokom glavom, koja je gotovo ravna između očiju. Gornja usna je vrlo debela (otprilike koliko je polovica radijusa oka), te je to glavna karakteristika ovog cipla. Ima izduženiju gubicu od ostalih cipala, nema pjege na škržnom poklopcu, već mu je on malo zatamnjen. Sive je boje na gornjem dijelu, koja se prelijeva u plavu, strane svjetlije koje prelaze u srebrnkast trbuh. Na ljuskama ima tamnije uzdužne pruge. Naraste do 75 cm i 4,5 kg po jednim izvorima, a 60 cm i 6,00 kg po drugim izvorima. Razmnožava se zimi (siječanj), a jajašca, kao i mladunci slobodno plutaju morem. Putnik doživi do 25 godina. Ovaj cipal je dobio svoje ime po svojoj osobini da prelazi velike udaljenosti prilikom svoje selidbe u toplije krajeve zimi, a hladnije ljeti, prolazeći preko otvorenog mora. Jedini je cipal kojeg se gotovo i ne može vidjeti na površini, uglavnom boravi pri dnu, u priobalnom pojasu. Tu se hrani sitnim beskralježnjacima, mekušcima i algama, a ponekad i otpacima. Može ga se naći i u lukama, pored ispusta kanalizacije, ali i na ušćima mora, močvarama i rijekama. Može ga se pronaći da se odmara na skrovitim mjestima.
Lov Cipli
Od crnog kruha nema mnogo koristi Bijela “pahuljica” mami cipole
Mada ima i onih koji ce reci daje njegovo vrijeme prošlo (s obzirom na mnoštvo ponude drugih mamaca) mnogi iskusni ribari još uvijek smatraju daje kruh još uvijek najbolji mamac, ne samo na priobalne ribice već i za bukve, krupne spare, salpe, ali i oprezne i lukave cipole i ušate.
Kruh se kao mamac upotrebljava na razne načine, najčešće u obliku “pahuljice”, komada svježeg unutrašnjeg dijela . Ta pahuljica se stisne uz pločicu udice, mada ima i onih koji pahuljicu stisnu i kod vrha udice. Tako postavljen kruh ce u vodi nabubriti, a sitni komadićci oko udice polako ce se topiti i otpadati pa ce privlačiti ribe. Za odbacivanje je bolje koristiti koricu koja se bolje drži na udici.
I to na način koji nije sportski ali je unčikovit . Ovaj parangali sa udicama se namota oko dvije korice kruha koje su jedna drugoj okrenute korom, a ono malo sredine na korici je okrenuto prema “vani”.Prva i zadnja udica na sistemu se kace za koricu i one učvršćuju sistem, a ostale udice stoje “slobodne”.caka l je da se cipoli (ili druge ribe) uzimajući tu koricu kace za slobodne udice. Sistem je malo problematičan jer tu nema nekog kontriranja sve dok niste 100% sigurni da je riba dobro uzela, jer kontriranjem se oslobađaju udice iz kruha, a cesto i petljaju. Motanje sistema oko korice je u stilu “navojnice – opruge” – prva udica se zabije u koricu, ostale se namotaju oko korice kao spirala i zadnja udica se opet zabije u koricu. Prilikom zabacivanja se korica sa namotanim sistemom “sekundicu” potopi u vodu zbog boljeg zabacivanja, ali to mora biti jako kratka “sekundica”, jer ako bude nešto duža, previše skvašene korice ce se u letu raspasti i….ajde ponovo. Inače stavlja se 6 ili 8 udica.
Cipol (cipal, skocac)
je riba koju sportski ribolovci najradije love na moru, u prvom redu radi toga što je on izuzetno sportska riba. Veoma je lukav i mamcu prilazi oprezno, a kad se tome doda da jako plašljiv, onda nije čudo što se pravi sportski ribolovci vole nadmudrivati s njim. Ova riba se najradije zadržava oko ušća rijeka pa su najbolji rezultati u ulovu cipola postizani upravo na ušćima Neretve, Cetine, Krke. U Jadranskom moru živi šest vrsta cipola, a najčešće se lovi zlatac, koji je prepoznatljiv po zlatnoj pjegi na poklopcu škrga, zatim bataš, karakterističan po zatupljenoj glavi, te balavac čija je krljušt sluzava (po čemu je i dobio ime).
Za uspješan lov cipola postoji više načina ali kod ribica je najomiljeniji lov na plovak, iako oni manje vješti radije love na takozvanog ježa.
To je sistem više udica vezanih na jednom podvezu ili nekoliko kratkih predveza, koje se zatim praktično omotaju oko većeg komada kruha pa se cipol sam zakači prilikom napada na mamac.
Kako je plovak ipak popularniji kod ribolovaca koji se vole dokazivati i nadmudrivati sa cipolom, više pažnje posvetit ćemo toj tehnici. Prilikom pripreme za lov na plovak najvažnije je odabrati pravi plovak. On treba da bude veoma osjetljiv i sa dužom antenom, po mogućnosti u više boja, s obzirom da cipol jako osjetljivo uzima mamac.
Zavisno od dubine namjeravanog lova plovak može biti fiksni ili klizni. Ipak, iskusni ribolovci češće koriste klizni plovak loveći na većoj dubini gdje je i mogućnost ulova krupnijih primjeraka veća. Radi vjetra i lova na većoj udaljenosti od obale cesto se koristi match tehnika ribolova, sa waggler plovcima, jer je pri vjetru španovanje najlona otežano.
Cipol je riba koja mamcu prilazi veoma oprezno i cesto ne napada mamac već ga siše svojim ustima nalik na sisaljku. Zbog toga se cesto na plovku primijeti samo lagano podrhtavanje, malo potapanje ili, pak, neznatno izdizanje plovka. U svakom od ovih slučajeva potrebno je munjevito kontrirati, ne previše snažnom kontrom, obzirom da nije rijedak slučaj da se pri kontri pokidaju osjetljiva usta cipola. Ukoliko je “uzeo” krupniji primjerak pri jakoj kontri postoji mogućnost pucanja najlona. U svakom slučaju, ne treba zaboraviti da se za lov uglavnom koristi veoma osjetljiv pribor jer jedino on može garantirati uspješan ulov.
Ribici najčešće koriste najlone debljine od 0,20-0,25mm za osnovni, te 0,18-0,20 mm za predvez. Ukoliko se lovi noću preporučuje se deblji najlon i to osnovni 0,30mm, te predvez promjera 0,20 mm. Veličina udice zavisi od namjeravanog ulova odnosno njegove veličine, ali je najbolje koristiti kovanice veličine 6-14
.
Priprema Brume
Za uspješan lov cipola jedna od najhitnijih stvari je svakako pripremanje brume za njegovo dovlačenje na mjesto ribolova i zadržavanje na određenom mjestu. Iz iskustva ribica koji cesto love cipola najjača i ujedno i najbolja bruma za njegovu primarnu je kruh koji se natopi, zatim dobro iscijedi i zgnječi, te se nakon dodavanja usoljene sardele u čvršćim kuglama (veličine pome) baca na mjesto ribolova.
Jedan dio tako napravljene smjese treba odvojiti, dodati više vode, te povremeno pohranjivati mekšom brumom. Ta bruma ce postepeno propadati a “oblak” koji ce tom prilikom formirati svakako ce više iziritirati cipola na uzimanje. U zavisnosti od mamca koji se koristi razumljivo je brumi dodavati isti mamac, naročito ako se lovi na crva.Za lov cipola svakako je najpopularniji mamac kruh od koga se na udici pravi pahuljica koju cipol naročito voli, mada se koriste i komadi usoljene srdele, te morski i mesni crvi. Lovna težina cipola kreče se od 200 grama do 6 kilograma. Nešto krupniji primjerci love se na južnom Jadranu.
Samolovka za Ciple
Treba vam komad stiropora cca 20x30cm debljine oko 3-4cm dva komada žice 4 čačkalice ili šibice 4 florokarbonska predveza različite dužine od 10 do 20cm sa malim udicama(obavezno bijele) feta kruha Zna se da manji cipoli napadaju kruh dok Veći uvijek kruži doli i poberu ono što padne Zato su tu udice sa pahuljom kruha a feta je pričvršćena žicom na stiropor
