Prvi savjet je da položiš tečaj ronjenja na dah. Tu će te naučiti neke stvari koje ti nisu bile ni na kraju pameti a jako puno znače. Ipak je ronjenje na dah opasan sport i neznanje osnova nažalost često završi pogubno.
što je potrebno da zna jedan POĆETNI RONILAC koji poželi da malo zaroni?
1. Podražaj na udah – prvo pitanje je koliko dugo smijemo ne dišemo (držimo dah)? Poslije dva tri duboka udaha (ne više !!!), kada zaronimo i držimo dah naše tijelo polako troši kisik, ali se istovemeno nakuplja ugljični dioksid. CO2 stimulira naš centar u mozgu na udah i mi osjetimo iritacije na udah (glad za zrakom) koji nas natjera da izronimo i udahnemo. U tom trenutku u našem tijelu ima još mnogo kisika, i kada bismo taj osjećaj za kratko ignorirali i produžili apneu (držanje daha, tj. Zaron) još 10-15 sekundi (utrenirani ronioci mnogo više!) Ništa se strašno ne bi dogodilo. Sve u svemu, kisika imamo dovoljno, a potreba za zrakom se javlja prilično rano i tjera nas da izronimo.
2. Oprema – osnovna oprema za ronjenje na dah su MASKA, PERAJE I DISALICA
-MASKA
– Masku koristimo da gledamo ispod površine, što je moguće zahvaljujući kompliciranim zakonima fizike (koji zaista funkcioniraju u praksi). Masku je kao prvo potrebno iznutra zaštiti od magljenja, koje nam može zagorčati ronjenje – tko voli voziti u magli ?! Najjednostavniji način (i najružniji) je da prije zarona suhu masku namažemo pljuvačkom po unutarnjoj strani stakla, ostavimo da se osuši i isperemo. Inače maske za ronjenje na dah su low volume (malog volumena) zbog uštede zraka. Tijekom zarona potrebno je puhnuti malo zraka u masku da se ne bi prilijepila za lice, tako da, što je manji volumen maske manje zraka treba dunem u masku.
PERAJE
– Peraja za ronjenje na dah treba da su srednje tvrdin ploča (prilagođeno snazi mišića nogu – što jači mišići i ploča treba biti tvrđa, zbog boljeg potiska). Peraja za ronjenje na dah su DUGAČKA, i sigurno će vas svatko na plaži primijetiti! Razlog za ovo, nije prethodno spomenuti egzibicionizam kod ostalih kupača, već ekonomičnost plivanja, tj. što manja potrošnja kisika kod plivanja pod vodom.
DISALICA
– Disalica nam služi za disanje na površini i ona treba da je jednostavna, ne previše dugačka (opet zbog neke fizike).
Također, nekada, kada ronimo dublje, hladnija je voda ili kada ronimo duže vremena, potrebno je obući ronilačko odijelo (zbog pothlađivanja u vodi). Odijelo za ronjenje na dah treba biti iz dva dijela, bez rajsvešlusa, najbolje da je izvana glatko (tu ima izuzetka u podvodnom ribolovu) debljina od 3mm i 5mm (ovisi da li ronimo u hladnom ili toplom). Također, početna varijanta odijela za ljeto može biti i shorty – jednodijelno odijelo kratkih rukava i nogavica, nose obično vozači skutera i surferi. Vrlo važno je da kada nosimo odijelo, ne smijemo zaboraviti pojas s utezima, koji kompenzira plovnost odijela. Tegova ne smijemo staviti puno, a obavezno je da smo na površini i nekoliko metara ispod površine plovni, tj da kada se opustimo izranjamo na površinu.
3. Tehnika – pravilna tehnika je temelj dobrog ronjenja na dah.
-pravilno Disanje – omogućuje da se na najbolji način pripremimo za zaron. Bazira se na joga pranayama disanju.
-Pravilan Zaron – pravilna tehnika zarona omogućuje tiho skliznemo ispod površine trošeći što manje energije. Pravilan zaron treba je elegantan, bez lupanja perajama po površini, i puno vode oko nas!
-pravilno Plivanje perajama – koliko god da su dobra peraja, ukoliko ih ne koristimo pravilno, slaba je korist od njih! Ništa ljepše od dugih peraja, s kojima u tri zamaha stignemo do dna …
-Izjednačavanje Tlaka – čim zaronimo moramo začepiti nos rukom i puhnuti u nos. Na taj način upuhuje zrak u uši i izjednačavamo tlak (podtlak se javlja zbog dubine i pritiska koji voda pravi na zračne šupljine u našem tijelu). Bez ovoga nema ronjenja, tj većina je iskusila bol u ušima pri zaronu. Ukoliko i pored ovoga bol pri zaronu postoji, moramo prekinuti zaron i pokušati ponovno. Ako bol u glavi (sinusi) ili ušima ne prolazi ronjenje se mora prekinuti i probati sljedećeg dana.
Ronjenje na dah najrašireniji je i najstariji oblik ronjenja.
Kako je količina kisika u tijelu ograničena i smanjuje se kad ne dišemo, da bismo produžili boravak pod morem, potrošnja kisika trebala bi biti “ekonomična”. Evo nekoliko smjernica:
– prije zaranjanja na nekoliko trenutaka treba potpuno opustiti sve mišiće (najbolje potrbuške plutajući), kako bi do njih došlo što više svježe krvi bogate kisikom – zaranja se nakon izdaha “starog” zraka iz pluća i udaha maksimalne količine novoga zraka
– na početku zarona koristi se i zamah ruku, kako bi se što manje “mlataralo” perajama po površini i tako trošili energija i kisik – nakon toga ruke se drže uz tijelo koje treba biti što ispruženije kako bi se smanjio otpor kretanju kroz more – obratiti pozornost na tehniku mahanja perajama koje mora biti odmjereno kao i na kretnje pod morem koje trebaju biti opuštene
– kod izranjanja se iz maske može lagano kroz nos udisati višak zraka (nastaje jer se smanjivanjem okolnoga tlaka zrak u maski širi) – on inače “iscuri” iz maske u vidu mjehurića.
Osim rekreativnoga ronjenja na dah postoje još dvije kategorije: natjecateljsko ronjenje na dah i podvodni ribolov, za koje se osim osnovne opreme (maska, disalica i peraje) koristi i specifična oprema kao što su: monoperaja, duga neoprenska odijela, podvodna puška i dr. Za takve aktivnosti nužna je dobra psihofizička sprema, a preporučljiva je i detaljnija edukacija o fiziologiji ronjenja na dah, specifičnim opasnostima i ozljedama te prvoj pomoći.
Iako naizgled jednostavno, ronjenje na dah je potencijalno vrlo opasan sport. Jedna od najopasnijih stvari koju ronilac na dah može napraviti jest forsirano disanje (hiperventilacija pluća) prije zarona. Takvom rad- njom on uspijeva “prevariti” svoje tijelo jer se želja za udahom javlja bitno kasnije i dobiva se osjećaj da može duže vremena ostati pod vodom. Ovo je najčešći uzrok utapljanja ronilaca na dah, jer se ronilac ne uspijeva vratiti na površinu prije nesvjestice zbog nedostatka kisika u krvi.
Naravno, bitno je dobro se istegnuti prije svakog ronjenja ili vježbanja na suhom. Također pazi da si unio dovoljne količine tekućine i nemoj jesti prije ronjenja.
Nikad ne roni sam!
Sretno!
