JADRAN
1 čvor = 1 nautička milja/sat = 1.852 km/h.
Hrvatski Jadran
je prostor istocne obale, koja se prostire od Prevlake na jugu do rta Savudrije na zapadu, ukljucujuci sve otoke, otocice i hridi duz obale, te otocje Palagruza (broj otoka, otocica i hridi je preko 1700), te predstavlja jedinstveno podrucje u Europi, kako za krstarenja motornim brodicama, gliserima ili jedrilicama, ali iza uzivanje u podmorskom svijetu. Hrvatski Jadran, najrazvedeniji je dio s ukupno 1185 otoka, otocica i grebena, ukupne duljine obale od 5.835 km, površine od 138.595 km2, najvece dubine od 1330 metara (južna jadranska kotlina) i iznimne prozirnosti mora i do 50 metara dubine. DUBINE Najplice je more u Istri. Ondje dubina mora nikada ne prelazi 50 metara. Od Pule se morsko dno blago spusta te cini dugu i usku dolinu koja se od Zirja pruza prema Italiji i zove se Jabucka kotlina. Najveca dubina u njoj je oko 240 metara. Od Jabucke se kotline morsko dno podize do Palagruskog grebena gdje je najveca dubina 130 metara. Prema jugu dno se strmo spusta prema Juznojadranskoj dolini, u kojoj je najdublje izmjereno dno oko 1,300 metara MORSKO DNO Pojava podzemnoga reljefa posljedica je tektonskih pomicanja, abrazije i erozije koje su se dogodile prije nekoliko milijuna godina u doba kada su odredeni dijelovi morskog dna jos bili kopno ili obalno podrucje. Neravna podrucja morskoga dna stalno se smanjuju uslijed sedimentacije organskih otpadaka zemlje. Taj je process spor, no stalan. MORSKE MJENJE Plima i oseka Jadranskoga mora imaju relativno male amplitude. U juznome dijelu ta razlika rijetko prelazi 40-ak centimetara, dok je u sjevernome dijelu ona nesto veca, tako da u Istri i Trscanskom zaljevu iznosi 1 metar. U nekim uskim kanalima i zaljevima, plima moze poprilicno narasti tijekom jake bure. Taj fenomen karakteristican je za velike i duboke zaljeve juznoga Jadrana. Morske su mjene mijesanoga tipa, sto znaci da imaju poludnevni ritam tijekom punog mjeseca i mladjaka, a dnevni ritam tijekom prve i zadnje cetvrti. Njihove su amplitude veoma nepravilne. MORSKE STRUJE Morske su struje pod utjecajem vjetrova, razlika u tlaku, temperaturi i slanosti mora. S obzirom na smjer, mogu biti vodoravne i okomite. Postoje i one s morskog dna koje se javljaju kao posljedica kretanja morske vode s toplijih podrucja u hladnija. Tijekom toga kretanja povrsinski sloj vode se hladi i spusta se prema morskome dnu. Jadranske se morske struje tece primjecuju. Brzina struja mijenja se u odredjenim podrucjima, no to ovisi i o vremenskim razdobljima. Prosjecna brzina morske struje je oko 0,5 cvorova, no one mogu doseci brzinu i od 4 cvora. TEMPERATURA MORE Jadransko more ima vrlo izrazenu godisnju promjenu povrsinske temperature mora. Prosjecna godisnja temperatura je 11°C. More je najhladnije tijekom zime, a povrsinska temperatura mora je oko 7°C; Ona rijetko moze pasti i nize. U proljece more postaje sve toplije, pa povrsinska temperatura raste do 18°C. Ljeti temperature mora dosezu visoke iznose, cak 22-25°C, a na juznom Jadranu i u Istri i do 27°C. Na Jadranu se termokline, tj. dijelovi vodenog stupa koje odlikuje ista temperatura, veoma dobro mogu razlikovati.Termokline su najocitije tijekom ljeta. Zimi pocinju izotermalni procesi, tj. izjednacavanje temperature u vodenom stupu Ljeti prvu termoklinu zapazamo na dubini od 3-5 m, iducu na oko 12 m, a sljedecu na 18 m, dok su na dubini vicoj od 30 metara temperature uglavnom konstantne tijekom cijele godine. VALOVI NA JADRANU Valovi se javljaju uglavnom kao posljedica vjetra. Sto je veci doseg, tj. povrsina po kojoj vjetar puse, to ce veci valovi nastati. Njihova jacina ovisi o obliku obale i njezinoj izlozenosti. Na taj se nacin dobiva mijesanje povrsinskog sloja vode s onim iz dubine te interakcija izmedju atmosfere i mora. Razlikujemo brijeg i dolinu vala. Duljina vala udaljenost je izmedju dvije doline vala. Visine jadranskih valova uglavnom se krecu izmedu 0,5 i 1,5 m, a vrlo rijetko prelaze 5 metara.
