Po pricanjima starih splitskih ribara pricu o velikom crvu donio je u Split jedan talijanski zarobljenik ,koji je bio na prinudnom radu u splitskom škveru.
Najprije im je pokazao kako ribe za crvom lude, a potom ih naucio nalaziti mu staništa i loviti ga ¨perunon¨, malim patentnim ostima na kraju podužeg drvenog štapa: aktivirana opruga osti preklopi uz štap zatvarajuci glavu crva u bezizlaznu stupicu.
Talijan otkrio splitskim ribicima nije se mijenjala dobra dva desetljeca, jedino što je uz crvolov iz barke, moguc samo po bistroj bonaci, u te vode ušla i pješadija, obicno u visokim, ne-propusnim cizmama. U obje je varijante zastakljena kašeta bila obvezatan dio lovnoga pribora. Naš mamac se u ta pionirska doba znao kao i danas pomamiti za srdelicom, racicem ili necim drugim, a mnogi su tada vjerovali (što nije lipo za rec, a još je teže za virovat) da ga se je najbolje lovilo na gov…. No lov na tu super ješku vrlo se sporo širio izvan grada podno Marjana i tako je bilo sve do druge polovice šezdesetih godina, kada se pocinju proizvoditi primitivne, a potom sve lukavije zamke (trapule), koje u tandemu s ronilackom maskom postižu nevjerojatnu ucinkovitost. Ta inovacija ujedno otvara eru poluprofesionalnog crvolova, jer se pojavljuju ljudi koji crve ne love samo za vlastite potrebe nego ga nude to jest prodaju ribicima. Danas gotovo u svakome mjestu duž obale, pocevši od Umaga pa sve do Korcule, jer u priobalju južnije od Pelješca crvi navodno ne obitavaju, imate pokojeg meštra kod kojega uvijek možete kupiti dragocjeni mamac.
Veliki crv je koluticavac, mnogocetinaš iz porodice palola (Eunicidae), u kojoj ima više od 300 vrsta, ali druge su puno krace. Fosili predstavnika ove porodice nadeni u slojevim starim 350 milijuna godina pokazuju veliku slicnost s današnjim vrstama. Kod crva kao i kod nekih drugih porodica na stražnjem dijelu tijela nastaju spolni dijelovi koji se u vrijeme mriješcenja odvajaju i okupljaju u rojeve.
No vratimo se samom crvu, kojeg mnogi drže samo okorjelim strvinarom i korisnim cistacem priobalnog dna, ne znajuci da je uz sve to on i vrlo uspješan lovac. Nocni, jer tek pod okriljem tame prednji dio tijela iskrada iz rupe pa na opasnom brisanom prostoru munjevito hvata neoprezni plijen, nakon cega se još hitrije uvlaci u sigurnost svojih podzemnih hodnika. Na meti su mu obicno razni racici (jednu vrstu ne dira, vec s njom živi u simbiozi), ali i školjkaši i ribice. Snažnim zubima lako drobi oklop školjkica, a ne hajuci za bodlje melje i guta i mladuncad ježinaca, inace svojih najvecih prirodnih neprijatelja. Zapravo, ježinci velikog morskog crva ne ugrožavaju izravno, nego time što kolonije tih bodljikaša do korijena brste vegetaciju, cineci tako dno jalovim. Ježinci su opet, govorimo li o ugrozi staništa velikoga crva, prava milost božja naspram covjeku. Nije tu rijec o crvolovcima, nego o vrsti koja coporativno, sebicno i u korist vlastite štete priobalje zasipa stotinama tisuca, pa i milijunima tona kamena i otrovne zemlje, ne shvacajuci kako neki oblici podvodne flore i faune, bez kojih bi ugrožen bio cjelokupni životni ciklus u moru, mogu bistvovati samo u plicacima.
Dok se o velikom crvu kao mamcu zna uglavnom sve,njegov životni vijek i nacin razmnožavanja još uvijek su obavijeni velom tajne. Pretpostavlja se da zrelu dob doseže negdje u drugoj ili trecoj godini života. Vecina ljudi koji se s njim susrecu u prirodnoj mu sredini smatra da se najvjerojatnije mrijesti od kraja srpnja do pocetka rujna, u vrijeme kad ne zatvara svoje rupe nego podzemne hodnike produžava u travnata (bude i inih materijala) ¨gnijezda¨ ili ¨fumare¨.
U tom vremenu pasjih vrucina takoreci jede iz ruke i posve ga je lako uloviti, iako ne uvijek i pronaci. Priroda se, naime, potrudila da upravo tada i vegetacija oko njegovih staništa bude najbujnija. U ostalom dijelu godine ulazi u crvlje stanište su zatvoreni, a otvara ih samo kad krece u lov ili kad iz rupe proviruje repom da izmetom ne bi zagadivao vlastiti dom. Kao pokrivalo za rupu koristi doslovce sve što toj svrsi poslužiti može, od ljuske školjke do plasticne vrecice. Ako u blizini nema niceg prikladnijeg, navuci ce cak i kilogram težak kamen, što rjecito kazuje o snazi njegovih mišica i celjusti. Za one koji ipak ne znaju stvari o kojima su cak i vrapci prestali živkati, ostaje reci da crv kao ješka dobro služi i krepan.
Ne smije se, dabome, pustiti da ugine (iako vrijedi i ¨friško krepani¨), nego ga valja konzervirati krupnom morskom solju. Ako konzerviranim crvom kanite loviti komarce (orade) ili zubace, solit cete samo njegov prednji, tvrdi dio, i to na papiru koji dobro upija vlagu. Potom cete ga spremiti u hladnjak (ne u zamrzivac!) da biste ga nakon 4-5 sati izvukli, kroz prste iscijedili, položili na novi sloj papira, opet malo posolili, zamotali i još jednom stavili u hladnjak, odakle se vadi neposredno prije ribolova. Tako konzervirani crv dugo ce ostati tvrd i rumen. Lovite li pak manju ribu, pri konzerviranju crva ostavit cete nešto više vlage tako da u ribolovu bude dostatno mekan za izbirljivog fratra, pica ili šarga. Inace, dobro posoljeni crv danju jedva ponešto zaostaje za živim, ali u ribolovu nocu razlika je ogromna!
Ljubitelji vadenja velikog morskog crva cesto koriste razne primame na trapuli za crva od kojih su neke vrlo intenzivnog i neugodnog mirisa. Kuglicama hrane za ribe koja se koristi u uzgajalištima pokazala se kao vrlo efikasna primama za velikog morskog crva a prednost joj je što ne ostavlja neugodne mirise, lako se skladišti i dugo traje. U vrecicu za primamu stavimo 10-tak kuglca ili koloiko je vec dovoljno da je napunimo pa ako smo pogodili pravu rupu rezultat nece izostati:)
Teren koji nije blago položen je sigurniji za lov, buduci da crvolovci i svi koji se uce zapocinju potragu od manjih dubina te je u podrucju do 2-3 metra gotovo sve prekopano i polovljeno. Ako je moguce, nasigurniji je uzdužni predio, dublji od 3-4 metara koji se proteže ispred podrucja posidonije, jer tu najmanje ljudi traži. Tu su još mogu naci dobri primjerci preko 3 metra dužine.
Terene koji se protežu ispod raznih nasipa i puteva dobro je izbjegavati, buduci ili je dno posuto velikom kamenim gromadama ili (još gore) posuto slojem zemlje iz nasipa. Takva zemlja se pretvori u takav mulj da je crv koji je tamo uhvacen katastrofalne kvalitete.
Ako se vec nemože birati teren, birajte vrstu podmorske trave. Naime, ukoliko je dno posuto travom nalik na mladu posidoniju (ali to nije posidonija), uske i zelene stabljike dužine maksimalno 15-20 cm, upravo medu tom travom treba tražiti crva. Zašto?
Zato jer ova trava pokazuje gdje je dublji pjesak u kamenim usjecima, a to znaci i dobro stanište za crva. Ona ne raste gdje ima malo pijeska u škrapama.
U trenu kad crv povuce mamac, a vrata ga cvrsto stegnu u trapuli, crv silovito vuce trapulu prema rupi kako bi pobjegao. U tim trenucima znade(valjda od muke) toliko izgristi mamac u krpici da je za iduce postavljanje iste trapule neophodno zamjeniti mamac.
Položaj prednjih i zadnjih vrata trpule najcešce daju do znanja da je crvuhvacen. Osim ako nije uspio pobjeci. Crv koji je jednom dobi po glavi, a pobjegao je, treba dati nekoliko dana(a ponekad i puno više) da zaboravi, pa ponovo pokušati.
Svatko ima svoje tumacenje velilcine plovka kojim se izvlaci crv. Vecina se slaže da je prazna plasticna boca od pola litre idealna. Po meni je malo prevelika, jer bolje je da crv sporije izlazi i da izade u komadu, nego da ga prebrzo boca vuce i prekine. Naravno da velicina boce ovisi i o debljini crva. Dobro je koristiti komad stiropora
Ako crv za 10-15 minuta ne pocme popuštat, treba kaciti i jedan manji plovak, sve dok ne popusti oko 30-40 cm. Nakon toga treba skiniti manji i ostaviti veci plovak. Razlog: do 30-40cm tijela iza glave je tvrde od dijela prema repu, tako da mu preveliki plovak nece naškoditi. A ako bi preveliki plovak ostao zakacen nakon što crv popusti preko pola metra, vrlo je vjerovatno da ce doci do kidanja crva.
Ponekad, ali rijetko, u trenu kad je crv uhvacen, ako se trapula sa uhvacenim crvom pocme povlaciti, crv uopce ne pruža otpor i moguce ga je cijelog izvuci u samo par sekunda bez korištenja plovka. Ovo nastaje vjerovatno usljed pocetnog šoka kad se crv ulovi.
Vec je neko spominjao “škakljanje” prilikom izvlacenja crva. To nije ništa novo, kad crv popusti ne manje od 20-30 cm, uhvati ga se pred rupom sa dva prsta i lagano provlaci izmedu prstiju, gore-dolje. U vecini slucajeva pocne popuštat. Ali ako je malo jaci crv, vjerovatnije je da ce se povuci nazad u rupu. Da bi se olakšao i ubrzao izlazak crva treba se koristiti sljedecom metodom:
kad crv popusti oko 20cm, pred rupom ga se stisne sa palcem i kažiprstom što je jace moguce i tako drži do 10tak sekundi. U 99% slucajeva crv ce naglo poceti popuštati na mahove i u 10-20 sekunda je cijeli van. Dok se jednom rukom stiska crv, drugom rukom pridržava plovak da usljed naglog popuštanja na mahove nebi došlo do pucanja crva. Naravno, jacina stiska(da ga nebi prekinuli prstima) treba biti pimjerena debljini crva i dužini koja je vec van rupe.
Ovako se maksimalno ubrzava lov crva i skracuje polagane trapule na drugo mjesto.
Ako je moguce, bez prevelikog uznemiravanja crva, maknuti svu travu i kamenje oko rupe, da bi imali što kraci put od otvora rupe i trapule. Cilj nam je da crv cim proviri iz rupe, krene baš u trapulu. Ponekad on krene suprotno od trapule, valjda mu još nešto drugo smrdi ili prima strujom neki drugi miris.
Da bi eliminirali ovu situaciju, trapulu nakosite u odnosu na dno, tako da ulaz trapule pokrije otvor rupe. Osim navedene prednosti ovakav položaj sprijecava manje ribice, primamljene mirisom da se uvuku unutar trapule. Dok god je unutar trapule ribica, crv to osjeca i nece uci u trapulu. Traženi položaj trapule se postiže podmetanjem manjeg kamena ispod suprotne strane trapule ili da sama trapula (kao na slikama) ima noge kojima se regulira nagib.
Trapula ima mali milijun vrsta, ali sve rade na istom principu. Unutar trapule se postavlja mamac, koji mirisom privuce crva iz rupe. Crv preko dana rijetko izlazi iz rupe, osim ako nešto gadno ne smrdi(miriše) oko rupe ili ako ga nešto ne uznemiri.
Prve trapule su se radile od mesinga, lemljenjem. Ali sada ih iskljucivo rade od plasticne cijevi (za vodokotlic) i inox metalnih dijelova. Ova cijev je bijele boje, te je time gubitak trapule medu travom na dnu skoro nemoguce.
Vrata trapule(onaj dio što pritisne crva) nisu nazubljena i nemaju osti, vec su ravna, glatka i bez oštrih bridova. I što je nabitnije, u zatvorenim stanju, izmedu ruba od vrata i stijenke trapule mora biti malo slobodnog prostora (do otprilike 4mm), iz razloga da ako je gumica prejaka, nikad nece doci do kidanja crva i ulova samo glave. S druge strane, taj slobodan prostor ne dozvoljava crvu da pobjegne, buduci ima debelu glavu koja se neda provuci kroz ovako mali prostor. Ravna vrata ostavljaju crva bez posjekotina i rana, te takav najduže uhvacen živi.
Za ješku koristim bilo koju slanu ribu, najcešce srdele, incune, gire, bukve, koje sam solim a najlakše ih je nabaviti. Komadice ribe stavljam u komad stare carape ili krpe, koja mora biti cvrsta. Ako je krpa tanka i mekana, crv je vec u prvog grizu raskida i nerijetko samo dobije po glavi a ne uhvati se.
Crv nikad ne živi u kamenu. Ako i je ulaz u rupu u kamenu, negdje dublje crv sigurno ima sklonište u pijesku (ili mješanom dnu). Opcenito je crv „od kamena“(crvene boje) bolji od crva iz mulja(tamnoljubicaste boje). Crve koje vadim u plitkom (otprilike do metra dubine) su uglavnom kvalitetniji od crva ulovljenog dublje.
Rupa od crva je uvijek obložena sa sluzi, koja se obnavlja kako crv prolazi kroz rupu. Svaka trava koja se nade neposredno u blizini rupe, bit ce sljepljena sa ulazom. Ulaz skloništa crv gotovo nikad ne ostavlja otkriveno. Ako niste sigurni da je u rupi crv, zgnjecite komadic slane ribe u blizini, i za nekoliko trenutaka ce crv izvriti.
Ovo ne vrijedi uvijek, jer i crv ima vrijeme kad bolje grize. Nekad nece da proviri i po nekoliko dan iz iste rupe. Negdje sam citao da kad crv dobro grize, onda i vrijeme za ribolov dobro. Uglavnom, za vrijeme popodnevnog maestrala najbolje grizu. Ako ima previše kurenta, nece ni proviriti. Znakovi koji najcešce upucuju na prisustvo crva: – neuobicajeno prisustvo i položaj trave kojoj tu prirodno nije mjesto, a ne pomice se usljed gibanja mora. To znaci da je crv travu podvukao malo pod kamen ili je slijepio svojom sluzi
– u 99% slucajeva, prisustvo manje ili komada vece uginule morske spužve(svijetlo smede ili sive boje), takoder kraj kamena ili stijene, definitivno znaci da ju je crv navukao na rupu. Spužva se kao i trava ne giba usljed gibanja mora.
– Pijesak oko rupe(koja u tom trenu nije vidljiva) je za nijansu tamniji i krupniji od okolnog pijeska. Taj pijesak je crv izbacio iz rupe. Pijesak koji crv bibi izbacuje iz rupe može dovesti do zabune.
– Crno-sive bobice na hrpici(rupa od crva uglavnom nije vidljiva). To je izmet od crva.
– Tuljak izraden od trave i sluzi, dužine i preko 10cm. Ova aktivnost je pojacana pred kraj ljeta i cijelu jesen Crv je omiljen kao ješka jer ga izvanredno prima gotovo sva riba, a i najmanji se komad na udici trpereci prelijeva u crvenoplavozelenom spektru. Potrebno je cuvati se ugriza koji može biti vrlo bolan. Da bismo mu kao mamcu produžili i povecali lovnost, treba ga rezati od repa prema glavi, jer na taj nacin duže ostaje živ. Najžilaviji i najmesnatiji dio crva je prva trecina, dok su ostale dvije trecine šuplje i u njima je smješten završni dio probavnog trakta.
Još savjeta:
Prilikom ulaska u more, u potrazi za morskim crvom, osim trapule, dobro je odmah ponjeti i bovicu za izvlacenje, te posudu za ulovljenog crva. Kad pronademo stanište morskog crva,micemo sa rupe sve što smeta za stavljanja trapule. To treba izvesti brzo i pažljivo da se crv ne uznemiri .Urušavanje pijeska u rupu umanjuje šansu za ulov… Da se trapula ne pomakne sa rupe, pomognemo se kojim kamenom iz okoline, te se udaljimo. Morski crv je plah i treba mu vremena da ude u trapulu. Kao i druge životinje u moru, ima dana kad bolje «radi», pa se ulovi u prvoj minuti, a neki put tek nakon par sati. Kad se crv ulovi stavljamo bovu na trapulu koja ga pomalo izvlaci iz rupe. Vrijeme izvlacenja ovisi o terenu u kojem obitava a najsporije je iz kamennog dna . Veca bova ga izvlaci brže, ali cesto pukne. Pažnju treba obratiti i na ribe koje mogu ometati . Knez i slicne ribe su u stanju sa par ugriza raniti crva, te na mjestu ugriza crv puca. Trapula, bova i komad crva dižu se na površinu a ostali dio crva obicno se pomalo uvlaci u rupu. Ako na vrijeme zaronimo možemo ga izvuci. Ulovljenog crva oslobadamo iz trapule i stavljamo u kantu (koja je na dnu), bez straha da ce pobjeci , te tragati za slijedecim…
I na kraju da podsjetimo da sportski ribolovac, na temelju Zakona o morskom ribarstvu, ima pravo koristiti u lovu na morskog crva do dvije trapule.
SRETNO VAM BILO
