1 čvor = 1 nautička milja/sat = 1.852 km/h.
Na moru smo. Za sada nam nije važno da li smo na jedrilici, nekakvoj brodici ili plivamo. Dan je sunčan, nebo je prošarano tragovima aviona.
Otkako su zrakom poletjeli avioni, stariji naziv “nautika”, koji je označavao nauku ili vještinu vođenja broda, polako je zamijenjen pojmom “navigacija” koji pored vođenja broda pretpostavlja i vještinu vođenja aviona.
Razlikuje se terestička (obalna) navigacija, koja obuhvaća metode vođenja broda na vidiku kopna, astronomska navigacija, koja obuhvaća metode vođenja broda izvan vidika kopna s pomoću motrenja nebeskih tijela, i elektronska navigacija, koja se za određivanje položaja broda na pučini ili uz obalu služi specijalnim elektronskim uređajima.
Cilj navigacije je rješavanje dva temeljna zadatka: određivanje položaja i određivanje kursa prema željenom cilju.
U terestičkoj navigaciji određivanje položaja broda vrši se najčešće smjeranjem s kompasom triju istaknutih točaka (orijentira) na obali. Smjeranjem se dobiju tri kompasa smjera. Pošto se smjerovi isprave za vrijednosti magnetske deklinacije i magnetske devijacije, dobiju se tri ispravljena smjera (azimuta). Izračunati se azimuti zatim ucrtaju u pomorsku kartu, a mjesto gdje se sijeku daje položaj broda.
U astronomskoj navigaciji položaj broda određuje se mjerenjem visine nebeskih tijela (Sunca, Mjeseca, planeta ili zvijezda) visinskom metodom. Princip je visinske metode da se određuje položaj broda u odnosu na projekciju nebeskog tijela na Zemlji. Drugim riječima, u knjigama koje se zovu Nautički godišnjak, možemo saznati pod kojim se kutom u točno određeno vrijeme vide određena nebeska tijela s neke točke na Zemlji. Odredimo li točno kut pod kojim se to nebesko tijelo vidi s broda, pomoću tablica izračunat ćemo točan položaj broda. Jedan od važnih preduvjeta je i točan sat.
Elektronska navigacija zamjenjuje prethodne dvije u slučaju slabe vidljivosti. Najčešće su metode određivanje položaja radio goniometrijska, hiperbolička i radarska. Sve ove tri metode koje karakteriziraju elektronsku navigaciju, a isto tako i satelitska navigacija, u ovoj knjizi neće biti predmet našeg interesa. Zašto?
Smatramo da se osnovni smisao vođenja broda može razumjeti iz terestičke navigacije, da je ona osnova razumijevanja suvremenijih metoda, ali isto tako da je u najoskudnijim uvjetima, u nevoljama koje mogu nastati otkazivanjem elektronskih uređaja, ujedno i najsigurnija.
Pretpostavka terestičke navigacije jest da znamo odakle smo krenuli, odakle smo započeli našu plovidbu. Zamislite da na izbor imamo sve nautičke karte ovog svijete, ali netko ili nešto bacilo nas je u potpuno nepoznat arhipelag. Samo pukim slučajem mogli bismo naći nautičku kartu koju bismo mogli koristiti.
Istina, oni iskusniji mogli bi zaključiti da li se nalaze na sjevernoj polutki Zemlje, ili južnoj, mogli bi po položaju Sunca, njegovoj visini u zenitu, odrediti približno i u kojem su pojasu (kontinentalnom, polarnom), prema vlažnosti zraka mogli bi…ali u trenutku kad pred pramcem ugledaju otok, gotovo je nemoguće pretpostaviti da bi ga mogli prepoznati. Zato, prije nego li se uputimo na krstarenje, raspitajmo se kako se zove mjesto iz kojeg krećemo.
Pogledajmo sada nautičke karte. Iskusniji (uvijek ti iskusniji) već po izgledu i načinu na koji je određena karta napravljena moći će reći kojem dijelu svijetu pripada. Hoćemo reći da se pomorske karte uveliko razlikuju po načinu izrade i jasno, kvaliteti. Naše nautičke karte koje opisuju more, obalu i otoke hrvatskog dijela Jadrana, možemo tvrditi – pouzdane su i točne. Ovo ne navodimo samo zato da ih pohvalimo već iznosimo činjenicu bitnu u navigaciji: povjerenje u karte kojima se služimo mora biti neupitno.
Dio nautičke karte otoka Murter oko mjesta Jezera
Zamislimo noć, na brodu su svi već umorni, i uz malo straha obrisi otoka poprimaju svakojake oblike. često nam se učini da obrisi onoga što vidimo ne odgovaraju onome što nam govori karta. čini nam se da je otok viši, niži, dulji…ali budite uvjereni da je u pravu nautička karta. Ako ste dobro vodili navigaciju i karta vam govori da je pred vama prolaz kojeg ste ciljali, premda ga ne vidite, vjerujte da je baš tu, vjerujte onome što ste izračunali na karti.
Na pomorskim kartama upisano je mnoštvo podataka. Možemo li neke proglasiti važnijim a na neke i zaboraviti. Možda, ali mnogo će teže biti naći kriterij po kojimu čemu nekim podacima dati prednost, a druge zanemariti.
Pretpostavimo da plovimo, za sada samo danju i da ćemo na karti koristiti ono što je potrebno za dnevnu, terestičku navigaciju. Što moramo prvo uočiti na nautičkoj karti? – ime mjesta odakle isplovljavamo.
Prije nego se otisnemo od obale dobro bi bilo pogledati kolika je dubina mora kojim mislimo isploviti iz marine, lučice ili nekog drugog veza.
Dubinu ćemo očitati na plavom dijelu pomorske karte, jer žućkasti predstavlja kopno. Dubine su označene različitim plavim bojama, tj. što je dubina manja to je plava boja tamnija. Pored boja svako je mjesto iste dubine označeno i različitim linijama koje se zovu izobate. Kako naše upoznavanje s navigacijom neće biti u cilju vođenja prekooceanskim tankerom, zanemarimo one dijelove karte koje su najsvjetlije(more dublje od 10 metara), a pozabavimo se dijelovima mora koji su označeni tamnijom bojom, (pliće od 10 metara)
—————– isprekidana crta označava dubinu od deset metara (deset metara ili manje, nikako deset metara ili više).
– . – . – . – . – .- crta točka crta točka označava dubinu do pet metara i razlikuje se po tamnijoj boji od boje koja označava dubinu od pet do deset metara.
.. .. .. .. .. .. .. .. dvijetočke s razmakom označavaju dubinu do dva metra , što za nas već predstavlja ozbiljnu opasnost.
Izlazeći iz marine (ili nekog drugog privezišta) moramo uzeti kartu u ruke i pokušati se orijentirati. Ukoliko smo izašli iz lučice nekog naseljenog mjesta, prije svega potražimo ime tog mjesta na nautičkoj karti. Ime će biti ispisano u blizini crnih pravokutnika koji označavaju kuće, tj. naselje. Ako u tom naselju primjećujemo crkvu, lako ćemo je prepoznati i na nautičkoj karti. Označena je kružićem iznad kojeg je križić ( ) (crtež dijela karte).
Sada je najbolje kartu okrenuti tako da nam sjeverni dio karte bude uistinu okrenut prema sjeveru. To ćemo najjednostavnije učiniti pomoću brodskog kompasa Na brodu imamo, obično na mjestu dobro vidljivom kormilar, jednu staklenu kuglu sa brojevima. Zove se kompas. Ako pažljivije pogledamo vidjeti ćemo da tih brojeva ima 360. To su stupnjevi. Okrenimo pramac broda tako da nam na kompasu centralna okomita crta bude iznad 0 (0 ili N pokazuje sjever, 90 ili E pokazuje istok, 180 ili S pokazuje jug, 270 ili W pokazuje zapad). Sada uzmemo kartu na kojoj nam gornji rub predstavlja sjever, lijevi rub je zapad, desno je istok, a dolje jug.
Pronađimo na karti marinu (ili privezište) iz koje smo izašli i usporedimo je s onim što vidimo oko nas. Prepoznajemo obalu, njezine uvale i rtove, i to onako kako su ucrtani na karti. Otoci su smeđi, a na otocima i obali primjećujemo crte koje spajaju točke iste nadmorske visine. To su izohipse. Ukoliko u blizini primjećujemo neko više brdo, pokušajmo na karti očitati kolika mu je visina. Vrh brda označen je točkom i brojkom koja govori o njegovoj nadmorskoj visini.
Cilj nam je ploviti. Pramcem, ako smo poslušali savjet, još uvijek smo okrenuti prema sjeveru. Ukoliko nam se čini da možemo krenuti u pravcu sjevera, krenimo! Plovimo u smjeru sjevera, ili drugim riječima, plovimo u kursu 0. Kurs nam se poklapa sa sjeverom.
Ali, to je bila samo vježba. Nama je cilj plovidbe na drugu strani, možemo reći baš nasuprot. Kad bismo se zainatili, mogli bismo voziti krmom, tj. ploveći unatrag. U tom slučaju kompasa bi nam i dalje pokazivao kurs 0. Ali, vrlo malo ljudi plovi krmom. I sporije je, jer brodovi su napravljeni da morsku površinu sijeku pramcem.
Zato, okrenimo se pramcem za 180 stupnjeva. Kompas će označavati kurs 180. Sada primjećujemo da nam se kurs i pravac sjevera ne poklapaju, što nam omogućuje i da definiramo pojam “kurs”. Kako je sjever referencijalna točka i na moru i na krati, kaže se da je kurs kut kojeg simetrala našeg broda zatvara sa sjeverom.
Još se uvijek vrtimo u blizini izlaza iz marine. Ucrtajmo olovkom na karti mjesto gdje se vjerojatno nalazimo. Pogledajmo rtove, otoke i na osnovu vizuelen projekcije na karti ucrtajmo našu trenutnu poziciju. Pred nama je nekoliko milja plovidbe, ali još uvijek ne znamo ni što je nautička milja niti kako odrediti koliko nas tih milja dijeli od našeg cilja.
Gledajući preko pramca odredimo nekakvu točku, rt ili otok uz kojeg želimo proći. Pronađimo ga na karti i u njegovoj blizini ucrtajmo još jednu točku. Sada spojimo točku koja predstavlja naš položaj i točku kroz koju želimo proći. Jasno, olovkom. Zanima nas koliko je milja do te točke. Da bismo to saznali potreban nam je brodski šestar. Razmak između našeg položaja i ciljane točke uzmimo u raspon šestara. Ne pomičući nožice šestara prislonimo ga na lijevu (zapadnu) ili desnu (istočnu) stranu nautičke karte gdje primjećujemo nekakve podijele. To su milje. Jedna milja u metrima označava udaljenost od 1852 metra. (Sada možete izračunati koliko milja ima od Ekvatora do Sjevernog pola, ili Južnog. Naime, svaka milja u geografskim pojmovima zove se minuta. Jedan stupanj ima šezdeset minuta, a od Ekvatora na sjever i jug ima po 90 stupnjeva.)
Kako nam cilj nije (nadamo se) Sjeverni ili Južni pol, pokušajmo odrediti koliko će nam vremena biti potrebno da stignemo do točke koju smo ucrtali na karti. Recimo da je u raspon šestara stalo sedam milja. Dakle, pitanje glasi: koliko nam je vremena potrebno da prijeđemo sedam milja. Jasno je da nam nedostaje još jedan podatak. To je brzina broda.
Ukoliko na brodu imamo brzinomjer (popularno Log) lako ćemo izračunati koliko će nam to uzeti vremena. Put podijelimo s brzinom i…Ali, pretpostavimo da brzinomjera nema, ili nam pokazuje neku brzinu čiju točnost sumnjamo.. Ne preostaje nam drugo nego ručno izračunati brzinu broda.
Pored brodskog kompasa na brodu se jamačno nalazi i ručni kompas (vidi sliku). Kako smo u blizini obale (jer tek smo isplovili) odaberimo jednu točku na kopnu (ili nekom otoku) koja je lako uočljiva i koju prepoznajemo na nautičkoj karti. Tako lako uočljivi rt, crkvu … nazivamo orijentir. Naciljamo ga tim našim ručnim kompasom i očitamo pod kojim ga kutom vidimo. Neka to bude kut od 270 stupnjeva. U glavi nam mora biti jasno da je to točno okomito na naš kurs. Bitno je neprestano u glavi imati orijentaciju, jer onaj koji vodi navigaciju neprestano mora znati gdje je što (približno) u odnosu na njegov brod i kurs broda.
Kut pod kojim vidimo orijentir zove se azimut na taj objekt. Sada možemo definirati i taj pojam. Azimut je kut kojeg zatvara promatračevo oko s objektom kojeg cilja preko kompasa i, jasno, sjever. Želimo li vrlo precizno izračunati našu brzinu, što prije treba ucrtati taj azimut na kartu. Učinit ćemo to pomoću ruže vjetrova i dvostrukog ravnala (ili dva trokuta) koji će nam omogućiti da kut kojeg smo očitali na ručnom kompasu prenesemo na naš kurs, jer nas zanima sjecište tog azimuta i našeg kursa. Dakle, i azimut je nekakva linija, kao što je kurs linija koja pokazuje kretanje našeg broda.
Ruža vjetrova postoji na svakoj nautičkoj karti. Postavimo ravnalo (ili trokut) tako da njegova stranica prolazi središtem ruže vjetrova. (jesmo li rekli da je to onaj krug na karti koji sadrži 360 stupnjeva, kao i svaki drugi krug). Ravnalo pomičemo tako da stranica neprestano prolazi središtem, okrećući je sve do stupnja koji označava vrijednost našeg azimuta, dakle 270. Sada pomičemo taj smjer sve do trenutka dok nam ne prolazi ciljanim orijentirom i našim kursom. Kad smo ravnalo doveli do orijentira, sigurni da je ostalo paralelno s pravcem kojeg smo prenosili s ruže vjetrova, ucrtajmo ga (azimut).
Pretpostavka je da brod plovi i dalje. U trenutku kad smo očitali prvi azimut, zapisali smo i točno vrijeme očitavanja. Još jednom, premda smo početnici, važno je napomenuti da nam je za navigaciju neophodan precizan sat. I ne samo važno, već vrlo važno! Uz liniju azimuta kojeg smo ucrtali, na mjestu gdje presijeca naš kurs, upišemo i točno vrijeme očitavanja azimuta.
Nakon, recimo pola sata, ponovno uzmemo ručni kompas i naciljamo isti orijentir. Očitamo kut pod kojim je sada vidljiv. Neka to sada bude 300. na isti način koji smo to učinili prvi put, polazeći od ruže vjetrova, prenoseći liniju koja je paralelna s linijom kuta pod kojim smo sada ugledali orijentir, ucrtamo je tako da spaja orijentir s linijom našeg kursa. Šestar, u raspon nožica uzmemo prijeđeni put, jer sjecište novog azimuta i našeg kursa govori nam o našoj trenutnoj poziciji, i na lijevoj ili desnoj strani karte očitamo koliko je to u miljama. Jasno, ne treba posebno naglašavati da smo zabilježili i točno vrijeme očitavanja novog azimuta.
Što sada imamo? Na našem zacrtanom kursu postoje dvije točke koje nam govore o udaljenosti koju smo prešli od, npr. osam sati ujutro do osam sati i trideset i pet. I nevještom će matematičaru biti jasno da će rezultat : duljine puta podijeljen s vremenom koje nam je bilo potrebno da prijeđemo taj put- dati rezultat koji će nam govoriti o brzini kretanja našeg broda. Možda postoji dilema u kojim je jedinicama to izraženo. Odgovor: u čvorovima.
Dakle, sada možemo definirati i pojam “čvor”. To je mjera koja nam govori o pređenim miljama u jedinici vremena. Jedinica vremena je sat. Ili, čvor je broj koji nam kazuje koliko smo milja prešli za jedan sat, za razliku od toliko kilometara na sat.
I tako, pokušavajući odrediti brzinu broda, približili smo se i određivanju točne pozicije broda. Bolje rečeno, točnije pozicije broda. Jedan orjentir nikada nam nije dovoljan za precizno saznanje o mjestu na kojem se nalazimo. Zato se primjenjuje određivanje azimuta na tri orijentira čije nam sjecište daje točniju poziciju broda. Međutim, ma kako precizni bili mnoštvo je faktora koji će nam onemogućiti da sjecište tri azimuta bude jedna točka. Zato je najčešći rezultat određivanja pozicije trokut kao sjecište tri azimuta, unutar kojega možemo sa sigurnošću reći da se naš brod nalazi. Što je trokut manji, to je naše mjerenje bilo preciznije. Ako je trokut prevelik, znači da nismo svladali tehniku smjeranja azimuta, ukoliko je sjecište doista jedna točka, budite uvjereni da tu netko laže.
Azimuti na orijentire kojima određujemo poziciju broda odabiremo tako da jedan bude trideseta stupnjeva lijevo od pramca, drugi tridesetak stupnjeva desno od pramca i jedan koji će biti desetak stupnjeva lijevo ili desno prema krmi od okomice na naš kurs. Zašto? Zato jer tako smanjujemo grešku brzine broda. Naime, pretpostavka je da sva tri azimuta očitamo u istom vremenu, ali kakao je to moguće samo teoretski, u praksi izbjegavamo tu grešku tako da smanjujemo prividnu brzinu u odnosu na ciljani objekt. Što je on okomitiji na naš kurs to će brzina kretanja broda činiti veću razliku u odnosu na stvarnu veličini azimuta na smjeran orjentir.
Ali, čemu sva ta preciznost kad već govorimo o terestičkoj navigaciji i kad se i golim okom vidi gdje smo? Jednostavno, pretpostavka je da će te se jednom uputiti na otvorenija mora, kad će nekakvo kopno ili otočić biti jedva vidljiv i…
Ili će vam biti potrebna pomoć. To je glavni razlog zašto navigacija pretpostavlja neprestanu orijentaciju u glavi u odnosu na poznate objekte, a to znači i na poznatu poziciju vašeg broda.
Pretpostavimo da ste u nevolji. Nije važno zašto, jednostavno trebate hitnu intervenciju liječnika, ili, što je moguće, brod se odjednom napunio vodom i bez pomoći – ode brod na dno! Što će te javiti kapetaniji ili bilo kome tko vas sluša u tom kritičnom momentu? Ne zaboravite da se neprilike događaju iznenada i da su baš po tome neprilike. Nastaju iznenada!
Dovoljno je javiti preko vašeg VHF uređaja da ste u opasnosti i da je vaša pozicija npr. tri milje jugozapadno od vrha Dugog Otoka. Ništa više. Svi koji vas slušaju znati će gdje ste i priskočiti vam u pomoć. Međutim, da bi se tako jednostavna i sadržajna poruka odaslala u pravom trenutku, u situaciji kad je već svu posadu zahvatila panika, i vas, vjerujte, treba puno iskustva. A to iskustvo pretpostavlja neprestano smjeranje azimuta, pamćenje prethodnih pozicija, pretpostavljanja gdje će te biti za nekoliko sati, jednom riječju – u glavi, u mislima ja uvijek znam gdje sam, ako ne preciznije, onda barem otprilike.
Dok plovimo nema ničeg lošeg u tome ako svoju poziciju možemo odrediti još preciznije. Na moru to je najtočnije određivanjem geografske širine i geografske dužine.
Širina je udaljenost naše pozicije od ekvatora. Dužina je udaljenost naše pozicije od nultog meridijana, ili Greenwicha.
Širinu očitavamo na istom mjestu gdje smo do sada očitavali milje, jer rekli smo da je jedna milja u stvari šezdeseti dio jednog stupnja koji se naziva minuta. Umjesto veličine u miljama, točku koja nam govori o poziciji našeg broda sada možemo prevesti na stupnjeve, minute i sekunde geografske širine.
Vrlo jednostavno! Odredimo točku koja je u istoj visini na karti kao i naša pozicija. Dakle, paralelno s sjevernim dijelom nautičke karte, ili južnim, projiciramo našu poziciju na desni ili lijevi rub nautičke karte. Potom čitamo koliko je to stupnjeva (stupnjevi su označeni kružićem iznad brojke i odštampani su debljim brojkama. Minute su označene s jednim zarezom, a unutar minute imamo deset podioka, od kojih svaki označava po dvadeset sekundi. Jadran se nalazi između 40 i 45 stupnja, te će vrijednost izražena u stupnjevima uvijek biti unutar tih vrijednosti. isto tako, kako se Jadran nalazi na sjevernoj polutci Zemlje, oznaka širine uvijek će biti označena riječju Sjeverna geografska širina.
Dužina se izražava na isti način, a razlika je u tome što je očitavamo na gornjem (sjevernom) dijelu nautičke karte, ili na doljnjem rubu (južnom) dijelu karte. Geografska širina se izražava u stupnjevima do 180, a Jadran uvijek sadrži oznaku istočna geografska širina, jer se nalazi istočno od Grinweecha.
Jasno, kad smo se već počeli služiti nautičkom kartom bila bi šteta ne znati pročitati što nam ona sve nudi bez želje na nekim složenijim navigacionim zadacima. Zato spomenimo neke od oznaka koje nam mogu biti i te kako korisne.
Prije svega oznake koje će nas uputiti na koji se način najbolje i najsigurnije usidriti. Odabrali smo sidrenje, jer početnicima ne preporučamo ploviti noću. Za sigurno sidrište, pored pravila kojih se moramo pridržavati o duljini konopa i odabiru sigurnog sidrišta moramo poznavati i vrstu dna na kojem se namjeravamo usidriti. Ono može biti pjeskovito i na karti je označeno malim slovi p, kamenito – označeno malim slovom k, ono može biti muljevito (m) ili šljunkovito (š). Ako ste odlučili sidriti u uvali koje je prepuno ljuštura školjaka, naići će te na oznaku šk. Travnato je dno označeno na karti malim slovom t, a uvale koje oni iskusniji preporučaju za sidrenje, označene su sidrom. Ako na karti ugledate samo polovicu sidra, znači da je ono preporučljivo za sidrenje malih brodova, ukoliko je sidro cijelo, znači da je preporučljivo i za sidrenje većih brodova.
Sidriti se ne smije iznad podmorskih kablova, koji mogu biti električni, telefonski ili pak kanalizacioni. Označeni su sidrom koje je okrenuto uvis, ili na karti prema njezinoj sjevernoj strani. Tu je sidrenje zabranjeno.
Svjetionici, premda smo rekli da početnicima ne preporučamo plovidbu noću, mogu poslužiti kao vrlo dobri i uočljivi orijentiri danju.. Na karti su označeni crvenkastom kapljicom pored koje piše karakteristika tog svjetionika, ali ona nas u ovom trenutku ne zanima.
Posebnu pažnju moramo obratiti malim križićima na karti. Ma koliko mali bili, oni predstavljaju najveće opasnosti za nautičare. Mali križići označavaju podvodne grebene koji se nikada ne pojavljuju iznad morske površine, ali ovisno o plimi i oseki, mogu biti i samo pola metra ispod površine. Izbjegavajte ih i dobro uočite na kartama. Njima vrlo slične opasnosti su morski grebeni koji su vidljivi iznad površine, ali već u malo uzburkanom moru mogu biti potpuno nevidljivi, maskirani pjenom valova. Označeni su poput točkice. Oko križića i oko spomenutih točkica na karti je boja mora tamno plava, jer oni su svakako plići od oznake za deset metara dubine, a rekli smo na početku da je u tom slučaju na karti more označeno tamnijom bojom i isprekidanom linijom koja nas upozorava na te pličine.
Tri križića, koja u stvari i nisu tri križića već posebna oznaka za potopljene brodove, podrtine, mogu biti označeni na karti bez plavijeg okruženja, jer brod može potonuti i na dubinu veću od desetak metara. Ondje gdje su poznate pozicije potonulih brodova označuju se na karti spomenutim znakom. Ne preporuča se sidrenje iznad njih, jer lako se može dogoditi da više
‘+
