Preneseno s portala Dubrovnik Press
Piše: Šime Duvančić
Malo je naših ribara, posebice sportsko – rekreativnih, koji ciljano idu u lov na tabinju. Rijetki koji to i čine, za njom najčešće tragaju tijekom rujna i listopada. Osim što se tijekom tih mjeseci najuspješnije lovi udicom, razlog tome je i što služi kao jeftinija zamjena skupom bakalaru na stolu za Badnjak, no treba je relativno dugo sušiti. Naime, ne samo što pripada obitelji bakalara, nego je tabinja i okusom veoma slična cijenjenom rođaku.
JADRANSKI BAKALAR
Bakalar, kralj hladnih sjevernih mora, u Jadranu ima desetak srodnika, od kojih je najbrojnija tabinja mrkulja, koju naš narod ne zove bez razloga i jadranskim bakalarom. Tijelo tabinje mrkulje je prekriveno sitnim krljuštima, prilično izduženo, blago spljošteno u bokovima i tamno kestenaste, a prema trbuhu svjetlije boje. Najlakše ju je prepoznati po velikim očima te crvolikom pipku ispod brade kojim čeprkanjem po mekanom dnu pronalazi skrivenu hranu. Istoj svrsi služi i račvasti končasti vrh trbušnih, zapravo grlenih peraja jer su, kao kod malo koje ribe, smješteni ispred grudnih. Repne peraje su joj zaobljene, što je odlika riba osrednjih plivačkih sposobnosti.
Iz opisa građe tijela jasno je da se ne radi o grabljivoj nego o takozvanoj mirnoj ribi koja hranu traži na i u mekanom dnu. Međutim, osim na muljevitom i pjeskovitom, gdje se najviše zadržava, tabinja se hrani i na miješanom, čak i hridinastom dnu, ako je u blizini mekanog. Zadržava se na dubinama od pet do čak 270, ali je najbrojnija između 20 i 70 metara dubine.
U Jadranu je ima svuda, a osobito je brojna u širem području brakova, podmorskih uzvisina. Njena jata su najbrojnija oko južnih strana otoka te oko svih pučinskih brakova. Na miješanom i hridinastom dnu danju se najčešće krije u kamenitim rupama, a noću kreće u potragu za hranom.
Jelovnik tabinje čine račići, crvići i ostali stanovnici dna, ali i sitne ribe. Zato se može loviti praktično svim mamcima. Ipak, najučinkovitiji mamci su cijeli rak samac i pjeskulj, crvić iz priobalnog mulja te kozica. Dobri su komadi srdele, gere, gavuna, inćuna, lignje i sipe.
Tabinja se sportskim načinom najuspješnije lovi čekanjem bulentinom na dnu, najbolje iz plovila. Najčešće se koristi standardni „očenaš“ (paternoster) završnjak s olovnicom na kraju (težine 50 do 100 g, ovisno o dubini) i tri bočna priveza.
Kako je tabinja u prosjeku dugačka 20 do 40, a najviše 64 cm, odnosno prosječno teška oko pola, a maksimalno do 3,5 kg, te kako ima relativno velika usta, loviti se može s udicama veličine 4 do 1 prema mustadovoj skali za „parangalke“, udice oblika Aberdeen. Osim njih dobre su i one oblika Crystal. Uobičajeno ih je vezati privezima, pjokama ili primulama, debljine 0,25 do 0,30 mm, koliko je debela i osnova završnjaka, dok se osnovna struna pribora najčešće izrađuje od najlona debljine 0,35 do 0,40 mm.
IZVLAČENJE BEZ ŽURBE
Iako se, osobito u ovo doba godine, uspješno može prevariti i danju, noć je pravo vrijeme za lov tabinje. Najbolje je ribu tražiti na prijelazu mekanog u tvrdo dno, bolje više na mekanom nego tvrdom. Ribolovac treba stalno biti maksimalno koncentriran jer tabinja obično grize oprezno i stidljivo, gotovo bez trzaja, tako da ribolovac često i nema osjećaj da je riba progutala mamac. Stoga je najbolje strunu držati u ruci, čak i kad se lovi štapom, osobito ako se radi o standardnom jakom brodskom za lov na većim dubinama.
Kao i druge ribe iz njene obitelji, kada je uhvaćena, tabinja pruža slab, nerijetko nikakav otpor, pa rijetko spadne s udice. Da tome ne bi pridonio, ribolovac plijen treba izvlačiti bez žurbe i trzaja, a zatim na isto mjesto ili tek malo dalje ponovo spustiti pribor, jer je tabinja rijetko sama.
U posljednje vrijeme iznenađujuće dobri ulovi tabinje ostvareni su dnevnim skosavanjem, „vertical jiggingom“ na mekanim terenima i njihovim prijelazima u tvrde. Posebno s varalicama tipa „tenya“ na kojima je bio i prirodni mamac- kozica ili škamp.
Iako nije ugrožena vrsta, pravi Sportski ribolovac trebao bi u more vratiti svaku tabinju kraću od 20, minimalno 15 cm, iako su i takve odlične u brodetu, kuhane ili pečene.
