marjan.hr

PLOVI I LOVI

PUNTA O’PORTAFOJA

piše: Nađan Dumanić

   Vinko je sebi vazeja gajetu za gušt, za svoj fjakasti, flegmasti gušt. Njemu ni bila o’potribe vela navigacija, đite, štrapaci, pa kalavanje mriž, parangali, to nije komod. On je jema brodić za izbanjat se po svojemu vicju, za ubit joko u gabinu, za popit bibit iz male škancije ča je sam po miri učinija.

Vaja spomenit da je cilu barku deboto sam inženja. Vazeja je golu plastiku, jerbo je to najlagje za inšpecjun, pa je nadožunta spojler i veli tvrdi krov, meka vanjski motor da ne zauzimje mista i ne smrdi, a onda s pacjencon sam sve unutra naštima. Obuka u drivo da plastka dobije dušu, meka gume-pjume, kušine, ma učinija je sve ka’ mali tinel oli jošćec bo’je cila je gabina bila ka’ kočeta o’peršone i po’. Ujdi, leži i opoćiji, a kroza abain uvik lagašno vrti vitar, ladi i miša arju, nosi friškecu. Altroke one jahte o’30 metri ča nima ča nimaju i o’potribe in je servicij o’10 slug.

Ajde grij je lagat, dikod bi u bab’je lito kala peškafondo, prova koju lignju privarit ma ga srića ni slidila. Tot mu je žena najvišje ronjala. Koje si pineze učinija u otu gajetu, a da barenko kil giric za pofrigat uvatiš, da mrvu mišance o’dna za juvu doneseš. Ma koje pineze, pari da mi ji je ona u dotu donila, sve je to na moje trude, ma i za moj morbin, neka mi ne daje ča mi je dosad davala.

Svake godine za vez, lučicu, porez, za državu, servis makinje, za intonak stučeš koju ijadu kun, a kakove koristi o tega jema. Prodaj brod, moremo svako lito afitat ka’ gospoda za te pineze jedrilicu i skipera i svake šetimane se najist oborite ribe.  I brige te je li bura, kiša, nevera, je li ko provalija, prst u juvo, a nimamo višje ni godin za škiribicje. Reka ti je stari Roko da se čovik brodu dva puta veseli: ka’ ga je kupi i ka’ ga uspije prodat.

A ča će žensko, ka’ žensko i oti šug bi mi vazela, a ne govori za svoj armerun di jema robetine za cilu reviju, a dva dila oti štrac višje nemore ni navuč. U svoju bužu ne da, a tvoju bi utren špedila. Petak je, ajde pojdi ulovi mrvu ribe za obid da barenko znan zaraj čega oti brod jemamo. Oću daj mi bokun pinez za benzinu i dvi šake kozic za ješku. I dala mu je 50 kun, a veli li pinez. Uvik je tako bilo u stari spličani, dali bi ženi da tišći šolde, a onda bi iskali ka in triba, tako je lagje i pametnije. Su jednin se tiron ubijedu dvi mušice, dobiješ višje vengo da je u tvoje ruke, a žena je kuntenta ča su pineze u nje i more regulavat.

Skupi on oni 50 kun, lipo drito na peškariju i vazme dva kila friški ušati, očadi rekli bi boduli. Jušto su ji to jutro sa Šolte donili, prave mire za gradele, 5-6 u kil, bistri očiju, crljenu se branče, modri tilo, a luštre blišću, ma sve po zanatu.U lučicu je sve lipo očistija u more, raženta, osuši i stiva u terinu, pa zamolija da mu kamaljer u kafić o’lučice mekne u frižider doklen ne pojde doma. Popija je ladnu pivu i iša se banjat, sve onako kako inače učini po svoju i za svoj komod i gušt.

Ka’ je doša doma žena cila kuntenta, smije se. Vidiš da moreš lipo uvatit ka’ se staviš, ka’ vo’je jemaš. I pušto je fločavanje slidilo, ma se berzo običaju grintanja vratila. A di si ovo ulovija, je li friško, da ni na fonju uvaćeno, ništo mi je na sekund zavonjalo, pa ovo , pa ono.     Slušaj ženo ja se gren mrvu itnit na katridu, na teracu i bevandu popit da se rekuperan, a ti lipo to ispeći. Sve san očistija samo užgi gradele i dobro ispeći, a ako te ne komoda nemoj jist, meni će višje priteć.

Jo ča je bilo dobro, ajde priznaj. Je bilo je lipo ma ni samo do ribe, vaja je znat i ispeć. Pa ko sa’ u joto uliza, koliko godin kuvaš, najboje da faliješ dvi ribe na gradele privrnit, slabu san ti žeravu učinija. Ti si je učinija, samo si šuferin na drivo meka. E vidiš i to vaja znat. A sa ću ti moja kurjožaćo špjegat di san ribu uvati. Na je’nu lipu puntu di svake šorte ribe jema i o’svake mire, skupi se riba ne samo ova naša dalmatinska vengo dojde i ona iz Istre.

Koja je to punta, mogu li i ja s tebon drugi put poć. Ne triba sa’ ka’ te uputin moreš i sama. To ti je lipa moja punta o’portafoja. Svega tot moreš ulovit brez puno arti i vrimena, samo je’nu regulu jemaš – dubinu portafoja.

Ažurirano 11. listopada 2015 — 20:52

Autor

marjan

Sportsko Nauticka Ribolovna Udruga Marjan Split je neprofitabilna udruga građana udruženih sa ciljem promicanja nautike i ribolova, kroz sport i rekreaciju. Osnovana 30.10.1980g. kao društvo tj.S.N.R.D.Marjan. Upis u Hrvatski registar je izvršen dana 18 rujna 1998g. pod registarskim brojem 17000328.
S.N.R.U. Marjan © 2015 Frontier Theme