ČUVAR (olovnica)

Da bi se u penduližanju postigle potrebne dubine urona mamca koriste se razni sistemi, od kojih svaki ima prednosti i mana. Njihov pravilan izbor i primjena od presudna su značaja za uspjeh u ribolovu, osobito zubaca, feluna te ostalih grabljivica koje se hrane neposredno poviše dna. Za takav ribolov preciznim praćenjem dna, posebno dobrom se pokazala pendula s olovom čuvarom.

BROJNE POGODNOSTI

Osim mogućnosti lakog praćenje konfiguracije dna, kao i izbjegavanje zapinjanje pribora za dno, brojne su i druge prednosti upotrebe olova čuvara. Pomoću njega mogu se dosegnuti praktično sve dubine na kojima se lovi pendulom. Također, podjednako je pogodan za ribolov „iz ruke“ i pomoću štapa i role.

Način postavljanja olova čuvara na pendulu krajnje je jednostavan. Na kraj osnovne strune pendule vezuje se trostruka vrtilica, na suprotnu njenu alkicu postavlja se završnjak, a na bočnu privez koji nosi olovnicu. Dužina završnjaka je 15 do 20, a priveza je između pola i metar i pol, ovisi o željenom rastojanju mamca od dna, ali i njegovog izgleda. Jačina priveza koji drži olovnicu mora biti manja od jačine ostatka pendule. Tako bi se samo u slučaju njenog zapinjanja za dno gubila olovnica, a ostatak pribora sačuvao.

Privez je najbolje postaviti pomoću vrtilice, a ako se lovi štapom, potrebno ga je spojiti spojiti posredstvom kopče. Tako se skidanjem priveza s olovnicom omogućava prolaz vrtilice kroz provodnike strune, odnosno namotavanje i završnjaka na rolu. Da bi se to olakšalo, još bolje je koristiti vrtilicu s dvije alkice i kopču postavljati na jednu od njih.

KaKo bi pružao što manji otpor moru, oblik olova čuvara treba biti duguljast. Dobro je da ima „peraju“ koja mu daje stabilnost i poboljšava upravljivost pendule. Najčešće je kruškolik, ali takva olovnica lakše zapinje za dno od štapićaste.

Najkvalitetnije olovo čuvar je višedijelno, koji se nedavno pojavilo na tržištu. Čini ga sajla na koju se nižu olovnice potrebne težine. Osim što se tako može vrlo precizno odrediti njegova težina, a samim tim i dubina zarona, takvo olovo čuvar zapinje teže od bilo kojeg drugog jer je savitljivo. Na žalost, za sada ga nema na našem tržištu, ali ga je relativno lako napraviti.

NAJVAŽNIJA JE TEŽINA

Kao i kod svih olovnica, kod olova je najvažnija težina. Koriste se oni između 150 i 1500 grama težine, ovisno o potrebnoj dubini zarona, vrsti mamca (varalice), brzini penduližanja, debljini, vrsti i dužini osnovne strune te o još nekima manje važnim čimbenicima.

Za dubine od 60 do 70 metara, do kojih se pendula s olovom čuvarom vrlo sporom vožnjom može spustiti, pribor izrađen od najlona debljine 0,80 do 1,00 mm treba najviše opteretiti, s čak 1500 grama.

Ukoliko se osnovna struna pravi od najlona promjera 0,30 do 0,35 mm, pod istim uvjetima pendula će toliko zaroniti s olovnicom težine 350 do 400 grama. Tek nešto manje, 50 do 60 metara dubine s olovnicom od 350 grama zaronit će pendula izrađena od višenitke snage 20 libri. Ako se ta pendula s višenitkom optereti s 150 do 250 grama teškim gardijanom ronit će na dubinama između 20 i 30 metara.

SPORIJE – DUBLJE

Dubina zarona pendule s olovom čuvarom ovisi i o brzini njenog potezanja. Prikladna je za potezanje brzinom između 0,8 i 1,3 čvora. Potezanje većom brzinom, kao i smanjenje osnovne strune u more uzrokuje smanjenje dubine zarona. To znači da se promjenom jednog od tih ili oba parametara s istim priborom mogu postići razne dubine zarona. No, za to je potrebno malo iskustvo.
Kako je, u ovisnosti od konfiguracije dna (tu do izražaja dolazi ehosonder), potrebno stalno intervenirati otpuštanjem ili namotavanjem strune, odnosno spuštanjem ili podizanjem olovnice, ovim sistemom se lovi iz ruke, odnosno sa štapom u rukama. Time se ujedno dobiva mogućnost pravovremenog kontriranja.