preneseno s web portala DUBROVNIK PRESS.HR
Uvijek treba koristiti najveću čuvaricu. Na plitkoj obali, gdje je to moguće, treba joj fiksirati dno
- Tekst i foto Šime Duvančić
Udičari, zbog raznih razloga, tijekom ribolova nastoje ulov sačuvati što duže živim. Najčešće u mrežnoj čuvarici potopljenoj u more. Takvih je čuvarica više vrata. Uz vrlo duge, tzv. kobasice, najčešće se koriste vrećaste. U dugima se ribe lakše i duže čuvaju, ali su vrećaste zbog malih dimenzija praktičnije za upotrebu, između ostalog i zato što se ulov u njima može transportirati, zbog čega se češće koriste od „kobasica“.
Važni obruči
Postoji više modela vrećastih čuvarica. Najjednostavnija, najjeftinija ali i najlošija je ona koja osim vreće ima još samo konop za stezanje njegova otvora. Obješena za taj konop ili na drugi način položena u vodu, takva čuvarica nikad nema puni obujam i pravilan oblik. Sprječavanje deformiranja i smanjivanja obujma mreže postiže se postavljanjem ojačanja u nju, najčešće u obliku obruča.
Što ih je više, to je čuvarica kvalitetnija. Najčešće se postavlja do tri obruča, na krajevima i oko sredine vreće. Najlošije rješenje s jednim obručem, prihvatljivo je samo ako je on pričvršćen s gornje strane, gdje je otvor vreće.
Debela nit
Tri obruča najčešće imaju žičane mreže čuvarice, koje ipak nisu najbolje rješenje, osobito za more. Jeftine željezne brzo propadaju zbog korozije, pa je bolje nabaviti pocinčanu, obojenu ili plastificiranu, odnosno čuvaricu od mesinga. Najbolje je, ali skupo rješenje čuvarica od nehrđajućeg čelika (inoxa).
Kada je zatvorena u krutu metalnu mrežu za čuvanje, riba se ozljeđuje znatno više nego u onoj izrađenoj od konca i najlona. Od čega god bila, da se izbjegne povređivanje ribe čuvarica mora imati što manje oko, ne veće od centimetra. Isto tako, treba biti ispletena od što debljih niti, barem milimetarskih ako je metalna.
Jednake ribe
Nesmotrenim ribolovcima nije se jednom desilo da im čuvarica potone zajedno s ulovom. Zato iskusni ribiči čuvaricu obvezno vezuju za obalu ili plovilo, ali i koriste one nepotopive- s plivajućim obručem ili plutnjakom na gornjem dijelu.
Kvaliteti upotrebe čuvarice pridonosi i pravilno rukovanje. Postaviti je treba tako da ne smeta pri odbacivanju mamca i vađenju ulova, a da istodobno bude što dostupnija. Čuvaricu nije preporučljivo često premještati između ostalog i kako se ne bi plašila riba u zoni lova.
Oprati i osušiti
Ako se plijen mora često premještati, bolje je to činiti u metalnoj čuvarici, međutim, nikako obješenoj o pojas, kako to rade mnogi koji love pretraživanjem obale. Ukoliko se očekuju brojni ulovi, najbolje je koristiti više čuvarica. U tom slučaju, u svaku treba stavljati ulove istih veličina. Recimo i to da ulovljenu ribu treba u mrežu za čuvanje spustiti što brže i što nježnije.
Uvijek treba koristiti najveću čuvaricu. Na plitkoj obali, gdje je to moguće, treba joj fiksirati dno kako bi riba u njoj imala maksimalni prostor.
Na kraju ribolova, nakon što se isprazni, čuvaricu treba očistiti od svih nečistoća, oprati slatkom vodom, raširiti i ostaviti da se osuši. Ako nije metalna, nikad je ne treba sušiti na jakom direktnom suncu, jer dugo izlaganje svjetlosti i toploti oštećuje končane i najlonske niti.
