Kada se lovi nekoliko dana uzastopce na istom mjestu, nije potrebno puno primamljivati jer se riba brzo navikne dolaziti na mjesto gdje redovito nalazi hranu

Tekst i foto Šime Duvančić

Svima koji u ovo vrijeme godišnjih odmora žele loviti ribe, a nemaju znanja, vještine i opreme meštri od udice preporučuju lov „u propadanju“. Naziv ove tehnike dolazi od talijanskog „a volo“ i znači „ u letu“, jer se njome lovi u svim slojevima mora dok mamac lagano propada. Obavlja se samo s osnovnim priborom- strunom i udicom, rijetko i vrlo laganim otežanjem. Zbog toga se mamac prirodno ponaša i tone, što ovu tehniku čini učinkovitom i u lovu najopreznijih riba. Ne zahtjeva velike pripreme pa je odlično rješenje za iznenadne i kratke ribolove. No, ograničena je na lov svega nekoliko metara od obale ili plovila. Prakticira se za lov riba koje žive u priobalju, najčešće onih u srednjem sloju mora poput bukve, cipli, skuše, šaruna, ušate, špara…

Laki pribor

Najveća težina tih riba ne prelazi 1000, a prosječna lovna niti 100 grama. Zbog toga pribor za njihov lov mora biti lagan. Dovoljna je najlonska struna promjera do 0,20 mm i tanka udica širine luka 7 do 10 mm, najbolje „kristalke“ i „parangalke“. Kad se želi brže tonjenje mamca, primjerice da bi se izbjegle najsitnije na površini i lovile krupnije ribe u nižim slojevima mora, najbolje je rješenje osnovnu strunu izradit od „PE“ višenitke debljine do 0,08 mm. No ona je vrlo vidljiva pa je između nje i udice potrebno postaviti privez (pjok) od manje vidljivog najlon ili nevidljivu „FC“, fluorokarbonske strunu, koja je dobrodošla i kad je osnovna od najlona. Vidljivost „PE“ višenitke ribolovcu olakšava uočavanje griza ribe i davanje pravovremene kontre. Međutim, ma koliko se lovile sitne ribe, to raditi tankom „PE“ struna, preko prsta nije nimalo ugodno. Zato se s njom lovi samo pomoću štapa i role. Dovoljna je ma kakva mala rola, do veličine 30, te osjetljiv lagani štap, do težine bacanja od 30 grama. Što je štap duži to se njime prekriva veće lovno područje. Važno je da i štap i rola budu što lakši jer se u rukama drže svo vrijeme ribolova. Od opreme je za lov preko prsta potrebno je imati kakvo lagano motovilo, a dobrodošla je i vrtilica postavljena između osnovne strune i priveza. Ona ima i ulogu utega. Ponekad je potrebno na pribor postaviti i vrlo laganu, olovnicu težine pola do dva grama, najbolja tipa „split“- rascijepanu. Takav pribor, dovoljno dobar za „svaštarski“ ribolov s obale moguće je kupiti i na štandovima sa suvenirima. Ambiciozniji ribolovac koji lovi štapom i rolom mora biti spreman pribor prilagoditi ribi kuju želi loviti. To je dosta lako uraditi i odnosi se uglavnom na dužinu priveza, pjoka. On može biti duži od „paša“– razmaka ruku, ali i vrlo kratak- samo jednog pedlja. Za lov opreznih ušata treba biti najduži, lov bukava koje bezglavo napadaju u jatu najkraći. Od vrste ulova ovisi i debljina priveza. Između 0,18 i 0,14 mm treba biti kad se love ušate, salpe i bukve, ribe koje sitnim ali vrlo oštrom zubima mogu brzo i jako oštetiti strunu poviše udice.

Srdela

Sve ribe koje se love „u propadanju“ napast će brojne mamce. No, najčešće se koristi svježa srdela jer je sve ribe vole podjednako, nije preskupa i veoma je dostupna. Odlična je i za izradu primame, baš kao i kruh, koji se poslije srdele najčešće mamči. Kad se lovi srdelom, najbolje je upotrijebiti svježu jer je znatno čvršća od one stare samo jedan dan, a čuvane u hladnjaku. Zamrznuta je najmanje dobra, osim za izradi primame. Rezat se može nožem ili škarama na komade čija veličina ovisi o ribama koje se namjeravaju loviti. Od poprijeko rezane puno bolje se pokazao filet, uzdužno izrezani komad srdele. Posebno onaj iskidan prstima koji na udici izgleda najprirodnije. Zatim se u njega udica zabode s unutarnje, mekše strane, okrene i vrati kroz kožu da vrh iz nje izviri, ali skoro nevidljivo. Skoro podjednako dobre kao i srdela su druge dvije sitne plave ribe- inćun i papalina.

S obale

Tehnikom „u propadanju“ može se loviti s obale i plovila. Najčešće se lovi s ozidane obale, osobito u lukama i pristaništima gdje ribari predaju ulov. Čisteći mreže u more bacaju ostatke plijena, što privlači brojne ribe, pa na takvim mjestima nije potrebno primamljivati. Tu se najčešće love ušate i modraci, inače vrlo oprezne ribe, koje se u drugim okolnostima teško varaju.
Osim ujutro, kad dolaze ribarski brodovi, veoma uspješno se može loviti od sumraka do mraka, a uspješno i noću, jasno samo po mjesečini. Ribe koje se tada najčešće love su bukva, šarun i ušata. Tijekom lova u kasnim satima korisno je svako malo primamljivati.
Primamu je najlakše napraviti od mljevene ili zgnječene srdele te druge sitne plave ribe i pomiješati sa zgnječenim starim kruhom, koga je dobro prethodno malo nakvasiti morskom vodom. Primama mora biti nešto mekša kako bi se bačena kuglica brzo raspadala dok propada.
Kada se lovi nekoliko dana uzastopce na istom mjestu, nije potrebno puno primamljivati jer se riba brzo navikne dolaziti na mjesto gdje redovito nalazi hranu. No, dobro je primamljivati i nekoliko dana prije prvog ribolova.
Za ribolov „u propadanju“, kao što je već rečeno, nisu potrebne velike i dugotrajne priprema. Čim se dođe na mjesto ribolova i izvidi situacija, mamac se može odbaciti. Što dalje to bolje. To naravno neće biti daleko što i nije bitno jer ribe ima i uz samu ozidanu obalu. Napad ribe može se očekivati čim mamac dotakne površinu mora. Da bi ga pravovremeno uočili, pogledom treba pratiti strunu. Njeno ispravljanje je znak napada, ali ne i za kontru. Bolje je malo popustiti i pričekati da se riba dobro zakači.
Osim spomenutih, s bale ovom tehnikom se love i neke druge pa i cjenjenije ribe. To ponajprije vrijedi za ovčicu, šarga, fratra… S obale je opisanom tehnikom moguće prevariti i vladare priobalja- komarču i lubina. Pogotovo u danima južine ili u noćima s mjesečinom. Jasno, ometac za njihov lov mora biti znatno jači od opisanog. Postoji i poseban završnjak za lov tih riba ovom tehnikom. No, ma kakav bio, pribor za lov vladara priobalja najbolje je namamčiti cijelom srdelom ili sipicom.

Iz plovila

Na posve isti način lovi se iz plovila, posebice dobro sada, u najtoplijem dijelu godine. Za takav lov je potrebno malo se odmaknuti od obale, na dubine od 20 do 50 metara gdje se o gornjim slojevima mora zadržavaju iglice, skuše, šaruni, bukve… U trag primame od kaše napravljene morskom vodom, usitnjenim starim kruhom i srdelom, pušta se mamac, također najbolje od srdele.
Ako su u blizini, prve će ga već pod površinom napasti iglice. Nema li njih, nešto dublje mamac će napasti skuše i šaruni, a još dublje bukve. Napad iglice je žestok, nakon čega ona nastavlja ploviti u istom smjeru. Skuša i šarun također žestoko udaraju i odmah zaranjaju ili bježe u stranu. Njima s kontriranjem treba vrlo malo sačekati. Napad bukve se osjeća kao niz nejakih udaraca.
Dugotrajnim primamljivanjem se na površinu mogu primamiti i „u propadanju“ tehnikom loviti i neke druge ribe, primjerice kantar, što još rade vrlo rijetki stari meštri od udice.
Iako se iz plovila mogu loviti i danju, ušate se posebno dobro „a volo“ love u ljetnim noćima s mjesečinom. S njima i šaruni te skuše. Nakon što se privučene primamom od dobro usitnjenog kruha dignu na površinu, prepuštanjem struji mora ponuditi im treba komad bijelog kruha. Kad on dopluta gdje ribe „igraju“- praćakaju se po površini skupljajući sićušnu primamu, počinje nezaboravno nadmetanje s tim borbenom ribama.