U vrijeme najvećih vrućina u priobalju je teško ostvariti ulov udicom, posebice tijekom dana. No, u to vrijeme lako je pribaviti brojne mamce, čak i na plaži tijekom kupanja.
Sve vrste plaža pogodne su za prikupljanje školjki, puževa, rakova i drugih organizama pogodnih za mamčenje. Iznimka su plaže na koje su zadnjih tri, četiri godina nasipani tucanik i pijesak pa se na njima još nije uspostavio lanac života. Većina mamaca se može pribaviti hodanjem po plićaku ili obali, posebice na kamenitoj plaži, kakvih je najviše na našem dijelu Jadrana.
Mamaca ima puna u najdostupnijem dijelu, u pojasu plime i oseke. To se posebno odnosi na priljepka ili lumpara. Tijelo te životinjice je ovalno plosnato i smješteno ispod kućice sa slabo izraženim radijalnim rebrima. Boja vanjštine kućice varira u nijansama kamena na kome živi. Naraste do 7 cm promjera, ali su prosječni primjerci duplo manji. Osim toga, njegovo tijelo je manje od kućice, što je glavni razlog zašto se ne koristi masovno.
Do priljepka je najlakše doći tijekom oseke, kad ostane na suhom. Međutim, tada je zalijepljen za podlogu. Od nje i kućice najlakše ga je odvojiti pomoću nožića. Na udici se najbolje drži ako je ona provučena kroz njegov najžilaviji, rubno dio, ali obvezno tako da joj vrh viri iz mamca. Više priljepaka na jednoj udici će se dobro držati i kad se nadjenu kroz sredinu, najmekši dio. Za ovim mamcem posegnut će brojne ribe. Ipak, najčešće se koristi za lov sitnijih poput šparma, glavoča, vladike, ali i pjerke, smokve, vrane i ostalih riba koje ne biraju hranu. Dobar je mamac i za pauka, škrpuna, škrpinu, arbuna, pica, fratra… Posebno rado ga jede sarak, ali ga hoće i krupnija riba, čak i „okrunjene“ – ovrata i zubatac.
U velikim kolonijama kamenito priobalje naseljava i puž nanar. Ima oblik zvrka i spiralno je uvijen s otvorom na donjoj strani koja može biti promjera do 4 cm. Boje je sivo – smeđe do smeđe ili mutno sivo – zelenkaste. Po zavojima je išaran izduženim mutno ljubičastim točkama.
Tijekom oseke i na suhom, lako se skuplja u plićaku prevrtanjem kamenja ispod kojeg se skriva danju. Nije osobito cijenjeni mamac i koristi se uglavnom za priobalni lov laganim priborom sitnijih riba poput bukve, šparma, glavoča, vladike, lumbraka, vrane, smokve… I njemu je prednost žilavost, a mana mala veličina. Međutim, nekoliko nanizanih na jednu udicu dobar su i dovoljno veliki mamac i za cjenjenije i krupnije ribe. Tako danju za nanizanim posegne arbun, fratar, sarak, čak i ovrata, a noću najčešće ukjata.
Iako se može izvući iglom, iz kućice ga je najlakše osloboditi njenim lomljenjem. Pri razbijanju treba biti oprezan, razbijati treba tuckanjem, serijom odmjerenih udaraca.
Na posve isti način iz kućice se vadi i vretenar, još jedan puž koga je lako pribaviti u plićaku. Kućica mu je vretenasta i kvrgava te smeđe do kestenaste boje. Naraste do 7 cm dužine. Za razliku od priljepka nikada nije na suhom. Kućica mu je tvrda pa ju je teško razbiti. Zbog vrlo izduženog oblika, taj puž ima vrlo malo stopalo, najtvrđi, i dosta dugi mekši dio. Osim toga, tijelo mu je dosta tamno s manjim svjetlijim dijelovima. Sve ga to čini boljim i primamljivijim mamcem od prethodna dva. Mamči se tako da se na udicu prvo natakne mekani pa na kraju, ispod kontra kuke, tvrdi dio, stopalo.
Zbog relativno malih dimenzija, meso ovog puža pogodno je za lov manjih riba: vladika, glavoč, pauci, smokva i druge usnače. Za njim će posegnuti i kanjac, arbun, manji šarzi, fratri, pici i ovrate. Poput priljepka i nanara, osim na dnu, odličan je mamac i za lov između njega i površine širuna, modraka i gera.
Skupljanjem i razbijanjem nanara i vretenjača pribavljaju se i drugi dobri mamci – rakovi koji naseljavaju prazne oklope puževa. Najcjenjeniji među njima je samac. Prsti jedne ruke više su nego dovoljni da se nabroje ribe koje ga, poput sope i cipola, ne jedu. Posebno ga obožava arbun ali ga iznimno rado jedu i druge ljuskavke. Sve njih taj rak mami mirisom i okusom, ali i uočljivom crvenom bojom te vibracijama koje stvara nožicama i kliještama. Ipak, najradije jedu njegov mekani rep.
U plimnoj zoni moguće je naći i druge rakove koji mogu poslužiti kao mamac. Ponajprije gambor ili kozica „od kamena“. Naraste do 8 cm dužine. Ima prozirno tijelo išarano tamnim mrljama. Osim na dnu veoma rado živi na ozidanoj obali.
Gambor se može loviti rukom, jankom sitnog oka te zamkom – vršom. Vrša se može napraviti i od izbušene plastične boce kojoj se odreže gornji stožasti dio, okrene i gurne u donji. Nakon što se u nju postavi komad hrane, zamka se potopi u plićak iz koga se diže poslije nekog vremena.
Uz raka samca, gambor ili kozica je bez dvojbe najkvalitetniji mamac koji se može pribaviti u plićaku. Na nju se mogu loviti sve ribe svim tehnikama, čak i smudut, čekanjem ili potezanjem.
Bez obzira na njihovu brojnost, zbog zaštite od prelova sve opisane mamce treba pribavljati u količinama dostatnim za jedan ribolov. Najbolje ih je čistiti neposredno prije mamčenja kako bi se nadijevali u najboljem stanju – živi ili barem svježi. To osobito vrijedi za puža vretenara kojeg je teško sačuvati svježim nakon vađenja iz kućice.
Moglo bi se nabrojat još puno životinjica koje se mogu naći na kamenitoj plaži, a koje mogu poslužiti kao mamac. No, dio njih su vrlo rijetke, dio se teško pribavlja, a dio ima vrlo usko područje primjene.
