Veća mogućnost dobrog ulova brojnih riba razlog su zašto udičari preferiraju lov bulentinom, spustcem. Posebice u toplijem dijelu godine kada zbog gužvi i visokih temperatura mora u plićacima skoro da i nema riba vrijednih truda. I dok se u priobalnom, ponekad čak i srednje teškom ribolovu može loviti priborom namotanim na motovilo, lov bulentinom na velikim dubinama skoro je nemoguće obavljati bez štapa. Kako ga odabrati?
VAŽNA JE DUŽINA
Za lov laganim bulentinom može se koristiti dvodijelni ili teleskopski štap od ugljičnih ili staklenih vlakana, težine bacanja 30 do 60, odnosno 40 do 80 grama, srednje (B) ili brze (A) akcije i dužine 240 do 400 cm. Ti štapovi se mogu koristiti i za ribolov na srednjim dubinama, ali su bolji nešto jači, štapovi težine bacanja 50 do 100 ili 100 do 150 grama, obvezno vršne, brze akcije.
Iako se za lov iz plovila tradicionalno koriste kratki, štapovi dužine do 210 cm, mnogi meštri bulentina radije koriste duže, od 270 ili 300 cm. Osobito kad koriste završnjake (sisteme) velike dužine- 100 do 200, pa i 300 cm. Tako znatno povećavaju lovnu zonu. Osim toga, dužim štapom struna se može držati dalje od plovila u slučaju kada je kurenat nosi ispod njega. Zato poslužiti mogu „bolognese“, vrlo vitki štapovi za lov s obale dužine 350 do 450 cm, ali i “feeder“, štapovi s promjenljivim vrhovima. Najjači standardni štapovi, oni težine bacanja 200 do 300 grama, pogodni su za teški i najteži lov krupnih riba na velikim dubinama.
Mlađim udičarima i ženama, kojih je sve više među ribolovcima, savjetuju se da pri izboru pribora odaberu nešto laganiji nego odrasli muškarci. To se posebno odnosi na štapove. Lagani štap manje opterećuje zglobove ruke, a to je u ribolovu veoma važno. Osim toga, osjetljiv štap jamči ulov, a to znači i poticaj opredjeljenju za ovaj način zanimljive rekreacije.
Pri odabiru štapa za lov bulentinom posebnu pozornost treba obratiti na njegov završni dio – vršnjak. Taj najtanji dio štapa je jedini koji omogućava ribolovcu da „vidi“ ribu i presudno utječe na uspjeh ribolova.
Na štapovima za bulentin koriste se fiksni ili izmjenjivi vršnjaci. Fiksni se stavlja s donje strane štapa pa se tek tada na njega postavljaju prsteni, klizni i fiksni. Izmjenjiv se može postaviti uvijek i znatno brže- gurne se u dovršeni dio, čak i tijekom ribolova. Kod izmjenjivih posljednjih 5 cm debljeg kraja treba biti valjkast, a ne konusan, kako bi dovoljno dobro nalijegao u dovršnjak.
Izbor izmjenjivog ili fiksnog vršnjaka ovisi o osobnom ukusu ribolovca, ali izmjenjivi ima nekoliko prednosti pa se češće koristi. Na tržištu postoje dobri štapovi s izmjenjivim vrhovima, ali zahtjevniji ribolovci mogu kupiti i druge te ih koristiti po potrebi. No, moraju znati kako ih odabrati i kada ih koristiti.
STAKLOPLASTIČNI VRŠNJACI
Vršnjaci se poput štapova prave od ugljičnih i staklenih niti povezanih plastikom. Ugljični su brži, savijaju se vrhom, lakši su, rijetko parabolične akcije. Skuplji su i osjetljiviji. Vršnjaci od staklenih vlakana su teži, jeftiniji, imaju sporiju, paraboličnu akciju i najčešće se rabe na štapovima za bulentin.
No, izbor je individualan i ovisi o dubini i tehnici lova, veličini ribe te lovi li se na dnu ili pola dna. U pravilu, za lov na dnu najbolje je koristiti vršnjak dužine 50 do 70 cm i vršne akcije i najvećeg promjera 5 mm. Jasno, taj promjer ovisi o promjeru dovršnjaka. Za ribolov na pola dna bolji je duži, vršnjak od 80 do 90 cm.
Iskusni ribolovci vršnjak biraju i prema ribama koju žele loviti. Primjerice, za lov kneza, usnača, šparma, arbuna, girovki i sličnih manjih riba bliže obali najradije koriste ugljične vršnjake dužine 50 do 60 cm. Za lov u srednjim slojevima širuna i drugih riba koje žešće napadaju mamac koriste savitljivije od staklenih vlakana ili ugljičnih, ali dužine 70 cm.
Također, iskusni udičari imaju više vršnjaka istih osobina, ali raznih boja ili njihovih kombinacija. Tako mogu odabrati onaj koji se najbolje vidi pod određenim svjetlosnim uvjetima. Najčešća boja za lov danju je crna, a noću žuta.
