Najbolji kruh za mamčenje je onaj posebno pravljen za ribolov, poznat kao „pain chaillou“. Nalik je tostu, ali je žilaviji pa se bolje drži na udici
Preneseno s portala Dubrovnik Press
- Tekst i foto Šime Duvančić
Stalno tragajući za učinkovitijim mamcima športsko-rekreativni udičari neopravdano zanemaruju stare, provjereni dobre. Posebno neopravdano zapostavljaju kruh, koji u mnogim situacijama najbolje rješenje. Osobito u lovu s obale i uz nju jer će za njim više ili manje pohlepno posegnuti sve priobalne ribe, čak i „kraljica“ komarča, i to ne samo sitna. Ipak, kruh se najčešće koristi u lovu svih usnača, špara, salpi i cipli. Dalje od obale osobito je učinkovit u površinskom lovu ušata.
Bijeli su najbolji
Sve vrste kruha mogu se koristiti u ribolovu, kao mamac ili primama, ali ne s istim učinkom. Također, ni svi njegovi dijelovi nisu podjednako učinkoviti i ne koriste se na isti način, a nisu ni podjednako zanimljivi svim ribama.
Bijeli kruh je učinkovitiji od svih ostalih, ali i njega ima raznog. Za ribolov je najbolji onaj u obliku pletenice poznat kao francuski. Osim što je među najprivlačnijim, najbolje se drži na udici. A relativno lako spadanje s nje je najveća mana svih mamaca od kruha. Posebno „ruže“, odnosno „pahuljice“ kako ribolovci nazivaju čuperak sredine kruha stavljen oko udicu i stisnut na njeno tijelo. Da bi se bolje držao, postavljati ga treba na barem srednje dugu udicu. Još bolje ga je prethodno ravnomjerno namočiti vodom pa kad omekša rasplesti. Laganim stiskanjem nakon toga ga valja ocijediti od viška vode pa staviti na suhu krpu.
Poslije „francuskog“, najbolji je kruh poznat kao „pan carre“, odnosno tost pecivo s uljem. I njega se može upotrijebiti onakav kakav jest- suhi komadić staviti na udicu veličine 20 do 12 za lov cipli, salpi…
Umiješan u tijesto
Ipak, najbolji kruh za mamčenje je onaj posebno pravljen za ribolov, poznat kao „pain chaillou“. Nalik je tostu, ali je žilaviji pa se bolje drži na udici. Kao i sve druge, najbolje ga je koristiti nakvašenog. Kriška ili štapić se stavi u vodu (najviše do pola sata, ovisno o proizvođaču) da se dobro natopi. Zatim ga treba iscijediti i do upotrebe- da se ne posuši- držati u vlažnoj krpi. Komadiće željene veličine potom treba kidati prstima i postavljati na udicu tako da joj samo vrh viri kuka. Nakvašeni kruh mora se iskoristiti istog dana jer vrlo brzo se ukiseli i uplijesni, dok nekorišteni suhi treba dobro čuvati od vlage, najbolje na tamnom mjestu.
Osim ovih posebnih, mamci se mogu praviti i od ostalih vrsta bijelog kruha. Najbolje ih je umiješati u tijesto. Kako ne bi bili gnjecavi, najbolje je koristiti one stare jedan dan. Kora im se s malo sredine zguli pa u kakvoj posudi nakvasi i potom što prije iscijedi. Zatim se umijesi u što kompaktniju masu koja se raširi na dno suhe i velike posude. Na to se namrvi sredina kruha i sve poslije pet ili šest minuta dobro umiješa. Zatim se škropljenjem vodom, uz stalno miješanje, određuje tvrdoća mamca. Ako je u zoni ribolova puno sitnih riba, ili ga treba odbaciti dalje, mamac mora biti tvrđi. No, mekan ili tvrd, on mora biti u obliku kuglice koja prekriva cijelu udicu.
Preneseno s portala Dubrovnik Press
