Piše: Šime Duvančić
Za većinu naših Sportsko-rekreativnih ribolovaca sezona počinje sredinom proljeća, kada vremenske prilike postanu ugodne, a većina vrsta riba počne dobro loviti. Najčešće tragaju za ovratom. Neki s posebnim mamcima i specijalnim tehnikama i priborom, ali se „kraljica jadranskog priobalja“ ipak najlakše lovi dobro poznatim mamcima i do savršenstva dovedenom klasičnom tehnikom, koji su tema daljnjeg teksta.
ČEKANJE NA DNU
Ovrata nije grabljivica nego mirna riba dna, pa se skoro isključivo lovi odmetom i bulentinom, najčešće do desetak, ali i koji metar više pod morskom površinom. Hranu traži i na pjeskovitom i muljevitom dnu, ali samo kada je ono u blizini omiljenog joj terena-šljunkovitog ili kamenitog dna. Ne voli strme nego obale koje se blago spuštaju u dubinu. Lako se prilagođuje promjeni slanosti mora, pa je česta u blizini riječnih ušća, luka i uvala. Stalno traži naselja dagnji, koje su joj omiljena hrana, osobito uzduž lukobrana, te ozidanih obala. U većem broju zadržava se na širem području uzgajališta riba i školjki. Nije osobito društvena, a krupniji primjerci su, u pravilu, usamljenici.
Prosječna je lovna težina ovrate oko pola kilograma, primjerci od dva kilograma nisu rijetki, ali jesu oni od preko tri. S obzirom na to, uz uvažavanje njene borbenosti i snage, ovrata se može loviti finim priborom, što nije samo sportski, nego redovito donosi i više uspjeha. Međutim, vjerojatno je najbolje rabiti opremu za srednje teški dubinski ribolov, s obzirom na to da se ovrata često lovi na terenima s dosta podvodnih prepreka, da je ponekad potrebno dalje odbaciti mamac i zbog toga upotrijebiti težu olovnicu, da će priželjkivana kapitalka kad-tad zagristi, itd. Pri izboru i načinu kompletiranja pribora te taktike za lov „kraljice“, treba voditi računa o vremenskim uvjetima, izgledu terena, vrsti mamca, itd., jer je vještina prilagođavanja jedan od najvažnijih preduvjeta za uspješno udičarenje, ne samo komarče.
NE VOLI OTPOR
Većina udičara za lov ovrate s obale rabi sistem sa šupljom olovnicom težine 40 do 60 gram, kroz koju osnovna slobodno klizi, pa ovrata ne osjeća otpor kad uzme i ponese mamac. Težina olovnice ovisi o željenoj daljini odbačaja i težini mamca, a oblik ponajviše o vrsti dna. Pljosnata dobro drži za dno pa se rabi za ribolov na mekšim terenima, dok se loptasta i duguljasta ovalna rabe kad treba mamac baciti daleko. Umjesto takvih, s rupom u sredini, sve više se koriste kruškolike olovnice koje osim što imaju najbolje bacačke karakteristike, na užem kraju imaju i ulivene vrtilice koje služe za prolaz strune, ali i sprječavaju uvrtanje strune tijekom leta. Još praktičnije su takve olovnice koje imaju i kopču na vrtilici, jer im je time omogućena brza i laka zamjena, a moguće je kačenje preko specijalnih klizača.
Prednost takve bočno postavljene olovnice je u tome što je prohodna za strunu čak i kad olovnica upadne u mulj. Za teške terene još je najbolje takvu olovnicu postaviti na privez (primula, pjok, prama) od strune nešto tanje od osnovne, a s kopčom postavljen da klizi po osnovi. Njen, ali i hod klizne olovnice može biti do udice, ali i, još bolje, na pedalj poviše nje.
Oblik i veličina udica moraju biti prilagođeni građi usne šupljine ovrate, kao i vrsti te veličine mamca. Najčešće se koriste udice kratkog vrata, odnosno širokog luka, vrha zakrivljenog u stranu i prema unutra. Udice takvog oblika, takozvane papagajke, najlakše nalaze put do mekanih procjepa između rožnatih ploča u usnoj šupljini komarče. Najčešće se rabe udice širine luka 11 do 15 mm, a po potrebi i veće, do 18 mm širine, za krupne mamce. Ma kolike bile, udice moraju biti iznimno elastične, dok im debljina treba biti prilagođena vrsti mamca. Za nadijevanje crva bolje su tanje jer će na njima crv duže živjeti i pokretima mamiti ribe.
Opreznoj ovrati treba dozvoliti da uzme i ponese mamac bez otpora. Osim sistema s kliznom olovnicom, to se može postići i ostavljanjem dva do tri metra nezategnute strune ispred role, postavljanje štapa pod što većim kutom u odnosu na strunu te upotrebom role sa slobodnim hodom kalema. Većina naših specijalista za lov ovrate, štap postavljaju pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na površinu mora, s manje ili više zategnutom strunom, ovisno o vrsti mamca.
Tako os štapa i struna tvore kut od oko 120 stupnjeva, pa ugrize može pokazivati vrh štapa, ali se na taj način ribi pruža stanoviti otpor kod uzimanja i, posebice, nošenja mamca. pa postoji opasnost da oprezna komarča ispusti zalogaj, Zato se koriste štapovi s iznimno osjetljivim vrhovima.
ŽILAV MAMAC
Stara ribarska poslovica kaže: „Glava za glavu“. To znaju svi koji za mamac preferiraju velikog crva, i to njegov najtvrđi dio, glavu i pedalj tijela ispod nje. Međutim, za lov ovrate noću, bolje je koristiti mekani dio crva. No, mnogi lov velikim crvom smatraju snobizmom, jer se komarča, tvrde, podjednako uspješno može loviti i jeftinijim te pristupačnijim mamcima. Primjerice volkom, komadom muzgavca, čak i prezrenim pužem priljepkom, jasno s više njih nanizanih na udicu.
Dosta uspješno ovrata se lovi noću, ali samo po mjesečini. Danju najintenzivnije traga za hranom od svitanja do podne, pa se tada i najbolje lovi. Uspješnosti pridonosi plima i mirno more.
Borba s ovratom uvijek je doživljaj za ribolovca, čak i kada nije u pitanju kapitalka. Poput svake dame, ona se ponaša dosta nepredvidljivo. Naglim se trzajima pokušava osloboditi udice, mijenja pravac kretanja, a ponekad se pokušava skloniti u kakav zaklon. Iako se u pravilu sa zalogajem u ustima zaputi u dublje more, ponekad čini suprotno – naglo krene u plićak, prema ribolovcu.
Kad se to dogodi u ribolovu, tako olabavljenu strunu treba što prije zategnuti jer zbog mnoštva zuba u tvrde usne šupljine, udica se često ne zabode u usne i druge mekane dijelove, nego se samo zaglavi u procjepe ili se samo plitko zabode u nepce. To u slučaju olabavljene strune vodi sigurnom ispadanju udice i gubitku plijena. Zato, iako se krupniji primjerci moraju zamarati, poželjno je što je moguće više skratiti vrijeme borbe i ovratu što prije dovesti na dohvat mrežne prihvatnice. Poslije toga plijen treba što prije izmjeriti i ako je kraći od 20 cm obvezno vratiti u more, jer tako nalaže zakon o zaštiti riblje mlađi.
