Za razliku od ostalog pribora namjenjenog lovu cipli u lukama, udice ne smiju biti previše nježne i tanke, jer ih krupniji cipli mogu ispraviti ili na njima pokidati usnice, za koje se najčešće kače

• Tekst i foto: Šime Duvančić

Luke i lučice su među boljim pozicijama za ribolov s obale. Posebno u ovo doba godine kada je u njima najmirnije. Plijen mogu biti brojne ribe, ali je najbolje pribor i taktiku lova prilagoditi ciplima koji su najbrojnija skupina ribe unutar i oko luka i lučica.Cipli se uglavnom zadržavaju pri dnu gdje se mogu loviti brojnim tehnikama, od kojih plovkarenje daje najviše izgleda za uspjeh. Ono je moguće samo tankim i dugačkim štapom, bez role, tzv, direktašem na malim, ili „bolonjezom“, s rolom, na većim daljinama. Dužina „bolonjeza“ može biti 0d 3,5 do 4,5 metra. Rolu na njemu mora biti brza, prijenosa 5,1 do 6,0:1 i namotana sa 100 mm najlona debljine 0,16 mm. „Direktaš“ , o kome smo detaljno pisali prije dva tjedna, treba biti i duplo duži, a na njega se vezuje najlon debljine 0,14 mm dužine koliko i štap

 Fini pribor

Osnovna struna pribora, na oba štapa, nosi fiksni i vrlo osjetljivi plovak, ne veće nosivosti od dva grama. To znači da plovak treba biti vretenastog ili štapićastog oblika. Na meč dužine do 7 metara najbolje je postaviti plovak nosivosti tek jedan gram, jer mamac ne treba odbacivati. Pola grama veće nosivosti plovak stavlja se na direktaš dužine 8 do 9 metara, dok se na strunu bolonjeza dužine 5 do 6 m stavlja plovak nosivosti jedan, a od dva grama na pribor bolonjeza dužine 7 metara. Tako fine plovke treba koristiti jer se cipoli u lukama love po jedva primjetno namjreškanom ili posve mirnom moru. U odnosu na vjetar koji mreška površinu luke, ribolovac treba biti okrenut leđima. Najboljim završnjakom za lov cipola u luci pokazao se onaj „na brk“, s dva priveza , jednim od 50, a drugim od 70 cm dužine. Izraditi ih treba od najlona promjera 0,12 ili tek 0,08 mm, najbolje iz jednog komada. Njegov spoj s osnovnom strunom može biti s vrtilicom, ali i direktnim vezanjem. Kad se vezuje, ne spoj  treba postavit rascijepanu olovnicu težine neznatno manje od nosivosti plovka. Za razliku od ostalog pribora namjenjenog lovu cipli u lukama, udice ne smiju biti previše nježne i tanke, jer ih krupniji cipli mogu ispraviti ili na njima pokidati usnice, za koje se najčešće kače. Udice oblika Crystal i širine luka 5 do 7 mm su najprimjerenije.

Kruhu i srdeli cipli ne mogu odoljeti

Lučki cipli neusporedivo se najbolje love pomoću dva mamca-kruha i mesa srdele. Bijelo je pecivo puno učinkovitije od svih ostalih, a najbolji je tzv. francuski kruh dok je tek nešto slabiji svježi tost. Ma koji se rabio, kruh treba mamčiti u obliku čuperka i to tako da on prekrije cijelu udicu. I komad srdele bez kosti  mora u potpunosti skrivati udicu. Osobito je učinkovit na mjestima gdje ribarski brodovi istovaraju ulov.Uspješnost lova cipala znatno se poboljšava primamljivanje. Najjednostavnije i najbolje je za to koristiti stari kruh. Njegove komade treba staviti u vreću od povrća, nju opteretiti i spustiti na mjesto ribolova. Nedostatak takvog načina primamljivanja jest što se na  njegov učinak treba čekati jedan dan, a prednost mu je dugotrajnost djelovanja, do tri dana. Da bi se cipli brže primamili potrebno je brumavati kuglama izrađenim od nakvašenog kruha. Ciplolov je najučinkovitiji od svitanja do 9 ili 10 sati te od sumraka do noći. Udice treba spustiti na dvadesetak centimetara poviše dna i čekati. Ples plovka znak je da riba dodiruje mamac, a tek na njegov uron valja odlučno ali vrlo kratko kontrirati. Izvlačiti treba oprezno, a prihvatati plijen najbolje je pomoću mrežne prihvatnice.