Piše: Šime Duvančić
I ove godine ranije nego što je uobičajeno počelo je razdoblje najboljeg lova sipa, koje je u ljubavnom zanosu moguće prevariti brojnim mamcima, prirodnim i umjetnim. Međutim, nisu svi oni podjednako učinkoviti, osobito ne umjetni, koji se uglavnom koriste. Kako onda odabrati najučinkovitiju i određenoj tehnici lova najprikladniju varalicu?
VELIČINA JE VAŽNA
U vrijeme mrijesta sipe se ponašaju razbojnički, čak i prema vlastitoj vrsti. Najradije napadaju krupni plijen, čak i veći od sebe. Zato ih je najbolje loviti velikim varalicama. Iskustvo kazuje da za lov prosječno velikih, onih teških oko 400 grama, mamac treba biti duži od 75, najbolje između 100 i 150 mm. Iskustvo, također kazuje da dužina mamca ovisi i o dobu lova, odnosno da za lov tijekom dana valja koristiti duže, dok je za noćni lov bolje koristiti nešto manje mamce unutar navedenih dimenzija.
Sipe obitavaju pri dnu na kome se hrane rakovima i mekušcima, ali zaplivaju i naviše da bi zgrabile ribu. Zato ih treba loviti pri dnu i u donjim slojevima more, a varalice za njihov lov trebaju oblikom oponašati rakove i ribe. Najprikladnije su one namijenjene lovu lignje, ali ne sve podjednako. Kako sipa uhvaćeni plijen odmah ubija i komada svojim jakim kljunom, varalice od mekane plastike nisu dobre jer kratko traju. Nisu najbolje ni one posve gole, kako sipa ne bi osjetila prevaru i pustila plijen, iako ona to rjeđe radi od lignje, posebice u vrijeme najboljeg lova.
Da bi od lignje žilavija, kraća i zaobljenija sipa što manje spadala s nje, varalica treba imati što veći vijenac igala, a dobro je ako 2-3 igle ima i na leđima. Naime, sipa lovi tako da parom dugih lovki prihvati plijen za škrge ili leđa, a zatim ga i zajaši. Fast back, odnosno varalice s iglama na leđima, su rijetkost na tržištu, ali se na svaku postojeću lako mogu postaviti udice, a da se varalici ne promjeni ravnoteža, balans.
Također, na tržištu je malo i varalica koje u vijenci nemaju iglice s donje strane. No, i taj se problem može vrlo lako riješiti ispravljanjem ili uklanjanjem iglica. Varalice s takvim vijencem su dobre jer teže zapinju za dno i prepreke, a podjednako dobro kvače plijen.
KAKO PROTIV ZAPINJANJA
Slabije zapinju i varalice koje tonu te lebde s visoko podignutim repom, a takve su one koje imaju olovni uteg ispod glave. A da pri povlačenju po dnu ne bi zapinjale olovom, dobro je da je ono zaobljeno- polukružno ili srpoliko. Još manje će zapinjati plivajuće varalice, odnosno bez utega. No, da bi one tonule i plovile blizu dna, pribor je potrebno dodatno opteretiti. Isto je nužni i kad originalno otežanje nije dovoljno da bi se varalica daleko odbacila ili spustila na veću dubinu.
Dodatno opterećenje se može postaviti na više načina. Nekada se to radilo samo na način da se na osnovnu strunu postavi klizna olovnica. To rješenje je dosta loše jer uzrokuje brzo oštećivanje osnovne strune zbog struganja po dnu. Danas se najčešće postavlja na uteg varalice ili na kraj završnjaka. U oba slučaja otežanje je najbolje postaviti pomoću kopče kako bi se mogle mijenjati težine opterećenja. Takvim opterećenjem se varalica dodatno udaljava od tla što još više smanjuje mogućnost njenog zapinjanja.
Kada se lovi dalje od dna koristi se pribor s klasičnim „očenaš“ (paternoster) završnjakom. Na njegovom kraju je olovnica a daleko poviše nje, na kratkim privezima, jedna ili dvije plivajuće, varalice bez utega.
PRIVLAČI IH SVJETLUCANJE
Boja varalice nije od presudne važnosti za uspješnost lova sipa. Ipak, dobro je imati više raznobojnih i probom utvrditi koja je trenutačno najučinkovitija. U pravilu, u vedra svitanja i jutra najčešće je najlovnija varalica zelenih nijansi, dok je plava najučinkovitija ako je nebo tada prekriveno oblacima. Tijekom dana uz neznatnu naoblaku najčešće su najučinkovitije varalice boje gavuna, dok su one narančastih ili crvenih nijansi najlovnije u vedro poslijepodne i suton. Tijekom oblačnog dana i noću su najučinkovitije varalice vrlo uočljivih svjetlih nijansi.
Bez obzira u koje doba dana i u kojim se svjetlosnim uvjetima lovile, sipe se najbolje love svjetlucavim mamcima. Zato ih je najbolje loviti s varalicama metalizirane površine, fluoroscentnog tijela ili tijela prekrivenog platnom u kome ima što više metalnih niti. U nedostatku takvih, varalici se može dodati svjetleća ampula, svjetlucava samoljepljiva traka ili fosforoscentni premaz. Dovoljno je sa svake strane varalice premazom nacrtati tri-četiri točke ili kratke crte. Tako poboljšane varalice osobito su učinkovite noću. Prije svakog spuštanja u more treba ih izložiti svjetlu.
