Ranije nego inače, kantor (kantar) se zbog mrijesta počeo okupljati u jata i prilaziti obali. Prilika je to za relativno obilat ribolov, jer ta najbrojnija bijela riba nije ni oprezna ni lukava. No, tko ga želi loviti mora imati plovilo jer su kantori još uvijek daleko od obale.
Najbolje ih je tražiti na srednje dubokim podmorskim uzvisinama i to u popodnevnim satima, iako se mogu loviti i danju i noću. Također, najbolje ih je loviti po mirnom moru, posebno dobro u vrijeme plime i kad pušu vjetrovi iz trećeg kvadranta.
BOLJE S PRILAGOĐENIM PRIBOROM
„Očenaš“, klasično kompletirani bulentin je posve dobar za lov neopreznih i brojnih kantara. Ipak, puno bolje ih je tražiti njima prilagođenim priborom. Naime, suprotno vrlo raširenom mišljenju, kantar ne skuplja hranu samo na dnu nego i poviše njega. Zato priveze s udicama treba postaviti znatno dalje od olovnice na kraju pribora nego što je to uobičajeno kod „svaštarskog“ bulentina. To znači da dužina priveza koji nosi olovnicu težine 50 do 100 grama treba biti metar, čak i više.
Priveze (pjoke, primule) bulentina je najbolje izraditi od fluorougljika. Ako se lovi na dubinama preko 50, 60 metara, osnovnu strunu je najbolje izraditi od višenitke. Jasno, s njom se ne može loviti „preko prsta“ pa je nužan štap. Dovoljan je onaj od 180 do 240 cm dužine, obvezno brže, akcije A, eventualno B. Vršnjak mu mora biti iznimno osjetljiv. Na štap je prijeko potrebno montirati kvalitetnu rolu barem srednje brzine, a obvezno s vrlo preciznom i kvalitetnom kočnicom. Kapacitet joj treba biti najmanje 150 m strune koja se koristi, što znači da mora biti veličine barem 50.
KOJA UDICA, KAKO BRUMATI…
Kantar ima relativno mala usta pa takve trebaju biti i udice. Dovoljne su one širine luka 10 mm. Koristiti se mogu „parangalke“ odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali su bolje „kristalke“, a najbolje one oblika „Beak“, s prstenom za vezivanje.
Spisak mamaca kojima se mogu loviti kantari iznimno je dugačak, a najdraži mu je mekani dio velikog crva. Mamčiti se mogu i drugi crvi, komadi srdele, gavuna, lignje, muzgavca, hobotnice, trpa itd. Veoma dobar mamac je i, kod nas malo rabljena juneća slezena, osobito ako je odležala u salamuri od soljene srdele.
Prije i tijekom ribolova dobro je primamljivati, barem dok se jato ne primami na uski prostor. Primamu je najbolje pravit od usoljene srdele. Međutim, ako je preslana, brzo će primamiti kantare, ali ih i potjerati. Da bi se to izbjeglo primamu treba izraditi od svježe samljevenu i malo posoljenu srdelu, staviti u kakvu „brumalicu“ i spustiti je malo poviše dna. Svako malo, ovisno o tome kako riba radi, brumalicu treba protresti.
Brumalica se spušta niz konop sidra ili pod plovilo. Prvi način je dobar kad se lovi na dubinama do tridesetak metara. Do tih dubina kurenat je najčešće samo jedan. On i plovilo i primamo nosi u istom smjeru što znači da i ribe dovodi do mamaca. Na većim dubinama, pak, najčešće ima dvije morske struje suprotnih pravaca. Spusti li se primama niz sidreni konopu njih, donji bi je kurenat nosio od plovila. Zato je na tim dubinama najbolje spustiti primamu direktno pod plovilo.
NIJE BORBEN
Lov kantara ne iziskuje neko veliko ribičko znanje i lukavstvo. Nakon sidrenja nad vrhom ili najstrmijoj padini braka te obilnijeg primamljivanja, u more se spušta pribor.
Kad joj olovnica dotakne dno treba je podignuti pola, čak i jedan ili više metara, ako se lovi nad livadom posidonije, odnosno ovisno o tome na kojoj dubini riba počne gristi.
Način na koji kantar uzima mamac odaje nespretnog lovca- bez puno predomišljanja žestoko napada i guta ponuđen. Na priboru se osjeti nekoliko žešćih udaraca pa još nekoliko pokušaja slabijeg bijega u dubinu. Kontrirati ne treba previše jako, jer bi se moglo dogoditi da udica prekine usnicu ribe za koju se najčešće zakači. Zbog toga razloga završnjak je dobro kompletirati od rastezljivog najlona, koji će dužinom i elastičnošću ublažiti eventualnu žestoku kontru.
Kad se zakači, kantar nije osobito borben. Tek povremeno se očajnički trzanjem tijela pokuša osloboditi. Ti njegovi trzaji na priboru se osjete kao udarci, što stvara dojam da se radi o krupnijoj ribi nego što je ulovljena. I pri prihvatu može doći do ponekog jačeg trzaja, ali, u pravilu, otpor kantara prestaje negdje oko sredine dubine.
Piše: Šime Duvančić
