(Kako loviti pomoću nje)
Zovu je još mušula, mušmula, pizdica,… a latinsko ime joj je Mytilus galloprovicialis. Jedna je od najprilagodljivijih školjaka u moru u odnosu na zagađenje, salinitet i temperaturu mora (preživi čak i smrzavanje). U našem moru postoji 12 podvrsta. Relativno brzo raste. Tako nakon godinu dana dostiže do 6cm, što je i dozvoljena veličina za upotrebu. Najpunija mesom je u vrijeme punog mjeseca, naročito ljeti. Zbog svih ovih karakteristika pogodna je za uzgoj, pa je lako dostupna svima a naročito ribolovcima kao mamac.
Kao mamac za Oradu (Komarču)
Dagnja je naša najcešca školjka i nalazimo je gotovo posvuda. Raste u grozdovima i nije je teško sakupiti.
Tamo gdje teren dozvoljava do nje se može doci ronjenjem, ili je dovoljno zagaziti u more do prvog kamena koji se crni i pobrati ih.
Treba se cuvati oštrih rubova koji vrlo lako mogu izazvati neugodne posjekotine. Dagnje se gotovo redovito mogu naci i na okomito betoniranim obalama luckih pristaništa.
Tu se smije roniti, ali se do školjki može doci modificiranim grabljama, alatom koji se lako može izraditi u kucnoj radinosti. Na grablje sa produženim držalom se montira mreža, razapeta preko žicanog kostura ucvršcenog za same grablje.
Uloga mreže je da zadrži dagnje, grebanjem odvojene od podloge. Oblik mreže je stvar mašte, a materijal koji se pokazao najisplativijim je obicna mrežasta ambalažna vreca za krumpire. Oni koji se pak na žele baviti takvim aktivnostima, a ipak žele dagnje, mogu ih uvijek pronaci po pristupacnim cijenama na ribarnici. Ova školjka na paleti mamaca nažalost zauzima niže mjesto
Ljeto je vrijeme kad možemo loviti i neke druge morske organizme, osim riba. Preciznije receno, možemo ih vaditi iz mora. Odnosi se to na neke školjke i puževe koji su nam lako dostupni, gotovo nadohvat ruke, ali… Da bismo došli do njih treba uci u more, zaroniti koji metar, ne preduboko.
U ljetnim mjesecima to je lako izvodivo, ali kad je more hladno na to se odlucuju rijetki. Potrebno je ronilacko odijelo, a treba i malo hrabrosti da se skoci u jako hladno ili malo manje, ali ipak hladno more. Zato je upravo sada prava prilika za lov, odnosno vadenje nekih školjaka iz mora, kao što su dagnja, kunjka, rumenka… Ima ih još, a neke posebno zanimljive i atraktivne ne smijemo ni spominjati. U kategoriju lako dostupnih spadaju i neki puževi. Recimo ogrc i priljepak su dostupni svakom i njih se može sakupljati i usred hladne zime, dok je za neke potrebno malo dublje zagaziti, odnosno zaroniti. Od svega toga, mnogima lako dostupnog odabrali smo dagnju, najrasprostranjeniju školjku Jadranskog mora. Tko imalo poznaje more i njegove stanovnike poznaje i dagnju. Možda bi ga mogao zbuniti jedino naziv te školjke, jer za neke ona je dagnja, drugi je nazivaju daglja, datul, pedoc, pidoc, pizdica, mušula, ušenak… Ima još tih naziva, kao i za vecinu stanovnika mora.
Tijelo dagnje, odnosno njena ljuštura, ima oblik izdužena trokuta, s jednim ovalnim i drugim zašiljenim krajem. Izvana je crna ili tamnoplava, glatka, ali cesto obrasla morskim raslinjem, dok je iznutra sedefastosrebrnoplava. Ljušture su simetricne, s oštrim rubovima. Pomocu elasticnih niti, koje djeluju poput cvrstog spletenog špaga, koji izlazi uz njen zašiljeni kraj u blizini brave, dagnja se drži za podlogu. Tako pricvršcena, obicno na poziciji gdje more dovoljno struji, dagnja nema potrebu za bilo kakvim kretanjem ili mijenjanjanjem mjesta boravka. Dagnja može narasti do 15 centimetara, a najveca težina koju pritom doseže iznosi 20 dekagrama. Takvu nikada nisam vidio. Možda negdje uspije narasti tako enormno velika. Prosjecni primjerci su dugi 6 centimetara, i imaju masu od 4 dekagrama. Dagnja se mrijesti dva puta godišnje, pocetkom proljeca i jeseni. Jedinka tada u more ispušta od 5 do 25 milijuna jaja. Raste brzo, pa prosjecnu velicinu dostiže vec u prvoj godini, pod uvjetom da se nastanila na dobroj poziciji i da nije pregusto naseljena. Kao i ostale školjke, dagnja se hrani planktonom, filtrirajuci morsku vodu. Prema tvrdnjama strucnjaka tijekom jednoga sata dagnja profiltrira 7 litara vode. Dobra pozicija, povoljna za brzi rast podrazumijeva jace strujanje morske vode, blizinu slatkovodnih izvora i ne previše cisto i bistro more.
Naselja dagnje su gusta i velika, a nalazimo ih uzduž citave naše obale i otoka, odmah ispod granice plime i oseke. Ne smeta joj što zbog oseke povremeno ostane na suhom, jer se ljušture tada nepropusno zatvore. Najviše živi u uskoj priobalnoj zoni, a ispod 6 metara postaje sve rjeda. Dagnja se hvata na razne tvrde podloge i na njima uspješno raste, a najcešce živi u kamenoj priobalnoj zoni, posebno u blizini izvora slatke vode, gdje stvara velike kolonije. Rado se hvata na razne predmete u moru, kao što su bove, lanci, konopi, dokovi, te ostali metalni i drveni predmeti. Nastanit ce se i na dnu plasticne brodice koja je dugo u moru, bez izvlacenja na kopno i nanošenja antivegetativnog premaza. Bolje se razvija na podrucjima koja su zašticena od jakog udaranja valova. U nekim podrucjima dagnja je posebno gusta, kao na primjer u Novigradskom moru, te Šibenskom, Malostonskom i Pulskom zaljevu, a tek nešto manje ima je u Limskom kanalu, te na podrucju Zadra i Splita.
Iz mora se dagnja može vaditi tijekom citave godine, ali su topliji mjeseci pogodniji za takvu aktivnost, a tada je punija nego obicno, posebno u razdoblju punog mjeseca. To je najbolje vrijeme za vadenje dagnji. Na vecem dijelu našega priobalja dagnja je prakticki svakome dostupna. S ravnog kamenog dna može se strugati posebnim napravama slicnim grabljicama, ili kidanjem rukama. Zbog sve vece zagadenosti obalnog ruba dagnje se u zadnje vrijeme vade s nešto vece dubine, za koju se pretpostavlja da je more na njoj još uvijek cisto, odnosno da do njih nije doprlo zagadenje. U takvim prilikama do njih treba zaroniti. Ponekad se na obalu iznose citave gromade kamenja, jer je vadenje dagnji na kopnu lakše i jednostavnije.
Podloga na kojoj dagnja raste posebno je važna ako se školjku namjerava koristiti u prehrani. One koje rastu na metalnoj podlozi nisu za jelo, jer zbog oksidiranja metala može doci do trovanja. Kažu neki, mogu se jesti ako rastu na cistom željezu, na koje nije nanošena nikakva boja. Ipak, kad su dagnje, pa i ostale školjke u pitanju, savjetujemo maksimalni oprez. Takoder, treba paziti da u blizini nalazišta dagnji nema izljeva otpadnih voda. Ovo posebno treba naglasiti, jer se upravo na takvim mjestima nalaze najveci i najpuniji primjerci. Dagnja je zdrava za jelo samo s kamena, drva ili konopa, te iz cistoga mora, daleko od bilo kakvih oblika zagadivanja. Takve uvjete dagnja ima na mnogim dijelovima naše obale, a još bolje u uzgajalištima, gdje se strogo kontrolira sanitarna kakvoca mora. Sportskim ribolovcima dagnja je posebno zanimljiva. Ona je odlicna ješka! U nedostatku ostalih kvalitetnih ješki, dagnja se sve više koristi, posebno zato što je lako dostupna u svako doba godine, bez obzira na meteorološke prilike. Dagnja se koristi za ješku u lovu skoro svih vrsta bijele ribe, a pokazala se dobra i u lovu plave – skuša i plavica. Dobrim iskustvima u korištenju dagnje za ješku mogu se pohvaliti mnogi sportski ribolovci. Usput ce ponetko od njih dodati da je mekana, pa lako pada s udice. To je istina, zato ju je bolje prethodno posoliti. Nije važno je li dagnja svježa ili posoljena, neki kažu da može biti i kuhana jer tada je još tvrda i cvršca, cinjenica je da ribe na nju rado grizu.
Dagnja je jestiva školjka ukusna mesa. Znaju to ljudi, ali znaju i ribe. Upravo zato ona je dobra ješka. Ribe je, medutim, napadaju i dok je živa u moru, posebno njene larve koje nezašticene bespomocno plivaju medu planktonom. Ni odrasla dagnja, zatvorena u svojoj ljušturi, nije posve sigurna. Sa svojim snažnim zubima podlanica bez problema drobi tu cvrstu ljušturu da bi se domogla ukusna zalogaja. Zato, gdje god su vece kolonije dagnji, isplati se pokušati loviti podlanice. Zvijezde i rakovi se takoder hrane dagnjama. Osladile bi se i mnoge druge ribe, ali nemaju tako jake zube kojima bi zdrobile ljušturu. Dagnjama je to najbolja zaštita od riba, dok se od covjekove ruke ne mogu zaštititi. Zato, vec pocetkom ljeta nalazimo ocišcene pozicije na kojima dagnje bujno rastu. nego što joj pripada.
Vecina ribolovaca koji je ne upotrebljavaju za mamac pri udicarenju, navode kao glavni razlog loše držanje na udici i sluzavost što znatno otežava mamcenje.
Dagnje se mogu odlicno držati i pri dalekim izbacajima surf-štapovima, a nerijetko se dogodi da se lovi i po nekoliko riba za redom ne mijenjajuci mamac.
Da bi dagnja dobila tako dobre karakteristike potrebno ju je doraditi što zahtijeva nešto truda i vremena što se na kraju višestruko isplati.
Svježe dagnje se otvaraju nožem (kuhanje, pa makar i kratkotrajno, nepovratno narušava ionako krhku strukturu).
Školjka se položi u dlan lijeve ruke tako da joj niti kojima se u moru drži vezana za podlogu gledaju gore, a šiljati dio se postavi izmedu palca i kažiprsta.
Nožem se ude neposredno iznad niti i prereže se mišic, tzv. cep, koji spaja dvije ljušture. Školjka se otvori, ali se ne razdvoji, a nožem se kružnim pokretom, naslanjajuci se na unutarnju stranu ljušture, odvoji mesni dio. Tako ocišcena dagnja se položi na podlogu koj
a treba upiti što više tekucine.
U tu svrhu nikada nemojte koristiti sportskoribolovne casopise. Ocajno loše upijaju. Obican karton ce za tu namjenu biti sasvim OK.
Dagnje se obilato posoli i ostavi dva do tri sata. Tada su spremne za skladištenje. Na dno plasticne posude (poželjno je da ima poklopac koji dobro brtvi) se prospe sloj soli debljine nekoliko milimetara.
Potom se polože dagnje, a na završni sloj se stavi toliko soli da u potpunosti prekrije školjke. Tako pripremljene, dagnje mogu ostati u upotrebljivom stanju i do tri godine.
Naravno da nakon dvije godine nece imati isti miris i boju, ali ce i dalje biti (provjereno) lovne. Optimum u kvaliteti postižu vec nakon desetak dana provedenih u soli.
Više nisu sluzave, a tvrdoca i žilavost su upravo takvi kakvi trebaju biti.
Mnogi znaju, pa čak i oni koji su samo jednom probali, kako riba reagira na meso dagnje. Kao mamac može se koristiti svježa, prosušena na suncu, usoljena ili prokuhana. Iz svih primjera vidimo da se ponavlja isti problem: njezina mekoća koja se pokušava smanjiti, da bi se uspješnije lovilo. Zato je riba (naročito manja) lako skida s udice. Kako to svesti na minimum? Kako prevariti i loviti veću ribu? Imamo jedan od najboljih mamaca u moru i potrebno ga je iskoristiti na najbolji mogući način. Kako? Netko se nekada dosjetio. Tajna je vrlo jednostavna i ubojita: poluzatvorena ili zatvorena dagnja.
Kako i što loviti s Dagnjom
Sve ribe u području bentosa, što znači riblje vrste u području kamenitog ili ljušturastog dna. Ipak, najčešće možemo loviti ciljano i to prvenstveno sve ribe iz porodice sparidae (orada, šarag, fratar, pic, kantar, ovčica…). Uvijek ćemo uloviti i nekoliko pirki, kanjaca, pokojeg lumbraka i kneza. Ponekad cipola, lubina, kirnju, vranu, škrpinu… a zna se dogoditi da udari i zubatac(manji)!
Naravno da mnogo toga ovisi o terenu, godišnjem dobu, dobu dana ili noći, morskim strujama i tko zna o čemu još sve ne, koja će se riba loviti. Iz ovoga vidimo da su lovne mogućnosti dagnje jako široke, ali nas zanima samo ciljani ribolov na pojedinu vrstu. Najzanimljiviji su: pic, šarag, fratar, ovčica i orada, a sve ostale ulove smatramo povremenim. Pošto se te vrste jednako dobro love danju i noću (neke i bolje noću), podijeliti ćemo ribolov na dnevni i noćni. U samoj tehnici se malo razlikuju. Glavna razlika je u izboru pribora. Za dnevni lov koristiti ćemo svjetlije udice i najlone, dok za noćni one tamnijih boja. Još par malih savjeta za noć, što vrijedi i za dan, naročito u vrijeme svitanja i sumraka:
Skupljajmo ribu bliže obali, ako počinjemo u predvečerje i ribolov se proteže u noć. Kada ribolov počinje tokom noći i proteže se u svitanje obrnite stvar.
Birajte dane oko punog mjeseca. Za vrijeme noći ne palite cigarete, upaljače, baterije ili bilo kakve svjetleće naprave. Budite što tiši i mirniji na mjestu na kojem lovite. Obucite odjeću tamnijih boja. Pogledajte teren na kojem planirate loviti za vrijeme noći (kakvo je dno, dubina, struje, stijene na obali..). Obavezno, osigurajte se protiv komaraca. Ovo bi moglo biti i presudno za vas, naročito u vrijeme ljeta. Miris dagnje ne privlači samo ribu.
Kod izbora pozicije biramo područja oko rtova (nikada baš rtove), stjenovitu obalu s ne baš naglim padom. Na našoj obali postoji puno tzv. pločastih terena koji se spuštaju stepenasto u dubinu. To su možda najbolji tereni za ovakav ribolov. Najmanje će nam zapinjati najlon i udica za dno na kojem lovimo.
Skupljena riba će se najbolje loviti na izabranoj takvoj ploči-stijeni.
Prije samog ribolova-prihrana (brum, obrum, abrum). Prihrana je naravno sama dagnja. Razbijemo 10-15 školjaka, ali samo toliko da im popuca ljuska i pobacamo ih sve na isto mjesto. Najbolje je baciti na granicu gdje vidimo dno. Razlog je jednostavan, ali vrlo bitan: riba ne vidi ribolovca, ali mi vidimo nju (njezino bljeskanje). Tako možemo procijeniti vrste i koliko primjeraka se počelo skupljati. Strpimo se 15-20 min, a ponekad i duže. Pogledajmo što se tada
dešava. Započinje li poneko bljeskanje na dnu? Riba se počinje skupljati i jesti. Pričekajmo još malo. Neka jede i nemojmo ju uznemirivati. Uživajmo u bljeskanju još malo. Često se događa da se skupe jata šaraga, piceva, fratara.
E, sad ribolov može početi! Bacajmo mamac malo iza mjesta na kojem smo bacili prihranu. Pustimo par metara najlona i čekajmo da dagnja potone. Prije samog dodira mamca sa dnom, zategnimo malo najlon, samo toliko da osjetite dagnju. Kada potone, pustimo najlon da malo olabavi i otvorimo ruku. Neka slobodno klizi niz dlan i preko prsta u svakom trenutku. Sada dolaze najveći gušti. Riba vrlo brzo udara. Neki puta dagnja niti ne potone, a riba je već uzme. Kada najlon počinje kliziti, pustimo ribi da odnese mamac i odmjereno kontrirajmo. U slučajevima kada osjećamo lagano zatezanje, pa puštanje i to po nekoliko puta u kratkim periodima, sigurno se radi o manjoj ribi (knez,šparam). Dok je u trenucima kada najlon počne ˝putovati˝ niz ruku, sigurno u pitanju veća riba iz tzv. ciljane skupine. Puštanjem najlona dozvoljavamo ribi da proguta mamac, pa se mogućnost ulova povećava. Zato ćemo koristiti udice sa zakrivljenim lukom. Kada riba pokuša izbaciti mamac iz usta, takva udica joj se lakše zabija. Ako je sve napravljeno pravovremeno i odmjereno, udica bi trebala biti iza škrga. Kontra i izvlačenje dolazi s iskustvom i poznavanjem ribe koja se ulovila (kasnije ćemo obraditi svaku ciljanu ribu posebno).
Napominjem da je veličina ribe koju ovako lovimo uglavnom od 0,30-0,80 kg. Nije rijetkost da se ulovi primjerak veći od 1kg (šarag, pic). Ponekad udari veća riba od 1,5 ili 2 kg (orada). Ovdje su pravovremene kontre i izvlačenja vrlo uzbudljivi događaji i pružaju veliko i nezaboravno iskustvo.
Ako kroz kraće vrijeme ne osjećate da se išta događa, razloga može biti više: školjka se nije potpuno otvorila, možda je pala u neki procjep ili se zapetljao najlon oko školjke. Tada probajmo s naglim, ali kratkim trzajem otvoriti školjku ili otpetljati najlon. Ako se i tada ništa ne događa, izvucimo školjku.
Dobro je ponijeti s sobom još jedan ometac iste ili čak veće debljine. Može se
dogoditi da svrate i veći primjerci sparida, naročito noću. Kada ulovite nekoliko primjeraka ne zaboravite ponovo privezati udicu ili samo promijenite odmet. Jake (konjske) zube imaju ove vrste riba koje se ovako love.
Sparidi su uglavnom teritorijalne ribe. Ako dođu veći primjerci, tjerat će one manje i neće dozvoliti prilazak mjestu hranjenja. Šarag zna biti vrlo agresivan prema drugoj vrsti, pic također (i prema mlađoj braći), dok je fratar najagresivniji prema drugoj manjoj vrsti. Tako se često dogodi da prvi ulovi budu i najveći; no naravno nije pravilo.
Ono što se najčešće događa je da manja riba brzo izvuče meso iz školjke odmah nakon što potone. Da bi to sveli na minimum, otvorimo 5-6 školjaka prije početka samog ribolova i pustimo da se prosuše na nekoj kosini. Mamac će tako biti tvrđi i kompaktniji, pa će ga i manja riba teže skidati. Kada iskoristimo prvu dagnju (prosušenu) otvorimo novu i stavimo ju na sušenje. Nemojmo žuriti s izvlačenjem mamca, ako osjećamo da ima još mesa koje nije u ljusci. Pričekajmo još malo, jer možemo ga iskoristiti i na drugi način. Podignimo mamac od dna naglim trzajem i vucimo ga polako i ujednačeno prema sebi. Tako se zna zaletjeti pirka, kanjac, knez a ponekad i fratar. Fratar inače ne voli da mu mamac bježi. Ovo može biti i vrlo zabavan način lova sa malenom panulom s obale.
Dagnje se kao i sve školjke, hrane filtrirajuci more. Usput, zbog velike kolicine mora koja neminovno prode kroz njih, pokupe i neke druge tvari, koje ostaju nataložene u tkivu školjke, a za nas mogu biti vrlo opasne poput teških met
ala, primjerice. To je posebno izraženo kod školjkaša nastanjenih u prljavim luckim vodama. Školjke izvadene na takvim mjestima, bez obzira koliko vam se cinile sjajne i lijepe, nikada nemojte jesti.
Temeljem Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama dagnja se ne smije loviti, skupljati niti stavljati u promet ispod 6cm dužine.
