Preneseno s Dubrovnik Press
Piše Šime Duvančić
Među ribama koje se i tijekom hladnijeg dijela godine zadržavaju blizu obale nalazi se i ovčica. Posebno masovno i najbliže obali od kraja rujna do listopada pa se tada mogu loviti i ometcem. Ovčice su uglavnom na dnima do 20 metara pod površinom, noću obvezno pliće nego danju. U drugoj polovici zime bit će malo dalje od kopna nego sada, ali još uvijek u dosegu udičara koji love štapovima.
Koji će se štap koristiti za lov ovčice, ovisi o daljini na kojoj se one nalaze. Kad su posve blizu obali, dovoljan je bilo kakav odmetaški štap. To može biti tzv. Beach, onaj dužine oko tri metra i brze (A) akcije, iznimno osjetljivog vrha te težine bacanja do samo 30 grama. Na tako brzi štap mora se postaviti spora, odnosno elastična struna, najbolje najelastičniji najlon. Samo s takvom kombinacijom mogu se odbacivati i mekani mamci. Koristiti se mogu i nešto jači te duži odmetaški štapovi, oni težine bacanja do 50 ili 60 grama, ali malo mekši, akcije B. S njima i nešto manje elastičnim najlonom mamci se mogu odbacivati i preko 50, čak do 70 metara, što je najčešće dovoljno da bi se dosegnule pozicije gdje se nalaze ovčice.
Na štap je najbolje montirati „surf casting“, rolu s plitkim kalemom za daleko bacanje. To su role s vrlo plitkim kalemovima. No, bez obzira na vrstu role, njezin kalem mora biti dovoljno velik da primi do 150 metara najlona promjera 0,20 do 0,25 mm,odnosno upola tanje višenitke, koliko su debele osnovne strune za lov ovčica.Neusporedivo su najbolje role sa slobodnim hodom kalema, a prednost treba dati robusnijim, jer se umjesto ovčice, trlje ili arbuna, može uloviti i koja krupnija riba, ponajprije komarča.
Zbog mogućnosti ulova i drugih riba, lov ovčice je najbolje obavljati najčešće rabljenim, univerzalnim udicama. Više nego „parangalke“ prikladnije su „kristalke“. Prednost treba dati udicama dužeg vrata, obvezno s tankim tijelom. Širina luka im treba biti od 6 do 13 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova.
Osim štapova i udica, ima i najlonskih struna specijano pravljenih za izradu pribora namjenjenih lovu ovčica. No, od njega je dovoljno izrađivati samo završnjake. Radi se o najlonu bez površinskog sjaja, sive ili boje pijeska, koji se najslabije vidi na pjeskovitom i muljevitom dnu. A da bi bio što manje vidljiv, na što je ovčica osjetljiva, završnjak treba izraditi od vrlo tanke, 0,10 do 0,20 mm debelog najlona ili, još bolje, nevidljivog fluorougljika. Zbog istog razloga, završnjak treba biti od vrlo podatne stune kako bi posve polegao po dnu.
Završnjak za lov ovčice ometcem se može izraditi na više načina, ali uvijek s najviše dvije udice. Može biti s kliznom olovnicom ili olovnicom na kraju. Osim zbog jednostavnjosti izrade, s olovnicom na kraju je pogodniji za vrlo daleka bacanja jer se teže mrsi. Za takva bacanja izrađuje se od nešto debljeg najlona, privezi 0,25 do 0,30 mm, a predvez, osnova završnajka 0,50 do 0,60 mm. Ma od kako debelog najlona bili, završnjaci trebaju imati pola metra duge priveze,pjoke, međusobno razmaknute četiri, a od olovnice 8 pedalja. Olovnicu je najbolje vrtilicom s kopčom spojiti s krajem predveza, dok je njegov spoj s privezima najbolje ostvariti dvorupim perlicama. Završnjaka i osnovnu strunu najbolje je spojiti vrtilocom broj 8 ili 10.
Ovčice najčešće hranu traže prekopavanjem dna. Zato se najbolje love njegovim stanovnicima-crvima, školjkama i mekušcima. Poput trlje, a za razliku od arbuna i komarče, preferira mekše mamce pa joj je bolje ponuditi mekani dio velikog crva. Naši specijalisti za njen lov najradije mamče pjeskulja i crvića iz mulja riječnih ušča, ali njih moraju sami pribavljati. Odlična su im zamjena razni kupovni crvi, ponajprije korejski. Kupiti se može i goli štrcaljac, poznatiji kao bibi. Za razliku od arbuna i komarče, koji ga također obožavaju, ovčici više prija uginuli, čak i pokvareni štrcaljac. Mamčiti se može izrezan na trake, ali se cijeli bolje drži na udici.
Pjeskulj, kozica te škamp i samac rakovi su koji najviše prijaju ovčici, osobito ako se mamče samo njihovi repovi. Međutim, oni se slabo drže na udici pri odbacivanju pa ih je potrebno, poput većine crvića, vezati. Vezati treba i meso dagnje, prstavca i sunčanog izlaska, školjki koje ovčica veoma rado uzima. Komade lignje i trpa nije potrebno dodatno osigurati, čak i za daleko bacanje, ali oni nisu osobito dragi ovčici.
Osim što prilazi obali, noću su ovčice i najraspoloženije za ishranu, ali samo po mjesečini. Udicom se najslabije lovi oko podneva. Po mjesečini najbolje radi u mirnom i bistrom, a danju u mutnom moru, u vrijeme plime te tijekom smirivanja valova. Čak i u vrijeme oseke, kao malo koja riba, ovčica će dobro jesti, ali samo poslije nevremena, dok se valovi smiruju. Mamac je dovoljno odbaciti i čekati, ali je puno bolje povremeno ga privući. Naime, ovčica je radoznala riba koja će prići vidjeti što se to kreće, a osobito ako ako i diže oblačiće mulja s dna. Nakon što ga pomno ispita, uzet će mamac kad on zastane. Najčešće će se pritom i zakači, pa kontra nije potrebna. Štoviše, osjeti li otpor uzimanju ili kontru, poput komarče, ovčica će ispustiti mamac. Zato joj je najbolje dopustiti da ga malo ponese
