preneseno s web portala DUBROVNIK PRESS.HR
Umnogim priobalnim kanalima i uvalama pojavila su se jata polanda ili palamida, za sada, malo manjih primjeraka, ali sigurno će im se vrlo brzo pridružiti i odrasle u brojnijim jatima. Tu će se, ovisno o vremenskim prilikama, zadržati barem do početka zime, što će biti prilika ljubiteljima obalne pendule za uzbudljiv, obilat i ne osobito zahtjevan ribolov.
NAJJEDNOSTAVNIJI PRIBOR
Pribor za penduližanje najatraktivnije i najkrupnije riba koja se u priobalju lovi povlačenjem mamca pri površini može se kompletirati i na najjednostavniji način. Dovoljna je jedna udica i stotinjak metara najlona. Međutim, pendulu je puno bolje kompletirati na malo kompliciraniji način, sa završnjakom (sistemom). U oba slučaja osnovna struna može biti dugačka 50 do 100 metara i debela od 0,40 do 0,50 mm.
Najlonski završnjak treba praviti 0,10 do 0,15 mm tanji od osnovne strune. Dužina mu ovisi o vrsti mamca, ali nikad ne smije biti kraći od jednog kad se lovi teturavcem, a duži od deset metara kad se lovi prirodnim mamcima ili varalicama izrađenim od perja.
S osnovnom strunom završnjak treba spajati posrestvom vrtilice bez ili, još bolje, s kopčom. Ako je najlon kvalitetniji i ribolovac vještiji, pribor se može praviti i od tanjeg najlona, osobito kada se lovi štapom i rolom. Međutim, palamida od jednog, a ima i onih teških do devet kilograma, lako će pokidati i znatno deblji najlon.
Lovi li se lakom varalicom, primjerice perjaticom ili tzv. sabikijem, grmjelicama, odnosno na nešto većim dubinama, pribor treba opteretiti. Da bi lagana varalica plovila pod površinom dovoljno je opterećenje od 20 do 50 grama, dok je za uron od dva ili tri metra potrebna olovnica od 200 do 300 grama. Uteg se mora postaviti ispred spoja osnovne strune i završnajak. Najprikladnija je spiralna olovnica jer se lako i brzo montira ili posebna olovnica koja se natakne na najlon.
Od pribora za lov polanda još je dobro imati i štap s rolom. To može biti klasična rola veličine 80 do 100, i štap dužine do 270 cm brze akcije. Ako se želi koristiti pendulaški štap s multiplikatorom, dovoljni su oni klase 6 do 12 libri. No, bez obzira koji se štapovi i role koristile, na kaleme treba namotati istezljiv najlon kako bi on ublažio iznenadne i žestoke udarce, koje brzi štap nije u stanju amortizirati.
OD ŽIVIH MAMACA NAJBOLJA IGLICA I CIPLIĆ
Poput ostalih grabljivica, polande se najbolje lovi živim mamcem. Više od papaline, gavuna, inćuni, srdele i druge svakodnevne hrane, polanda voli iglicu i ciplića. Međutim, posve će se dobro loviti i uginulim mamcima. Rabiti se mogu i fileti, rezani s boka ili trbuha bilo koje plave ribe.
Ma koji se koristio, prirodni mamac za lov palamide treba biti dugačak 7 do 10 cm i nadjeven na udicu širine luka 10 do 15 mm iako će krupnija bez problema progutati i veće udice. Kod nas se još uvijek najviše koristi „parangalka“, udica oblika „Aberdeen“, ali je žive ribice puno bolje mamčiti na udice oblika „Beak“. Filete i uginule ribice najbolje je montirati na „Cyrcle“ i druge udice s vrhom zakrivljenim k vezištu.
VEĆA BRZINA POTEZANJA
Kao jednu od najbržih riba Jadrana, palamidu treba loviti što bržim potezanjem mamca. To nije moguće s prirodnim, osobito ne živim pa se za lov palamide više koriste umjetni mamci. U obzir dolaze sve vrste. One izrađene od perja, traka i cjevčica mogu biti dugačke 5 do 14, ali je najbolje koristiti duže od 10 cm. Takvih vralica ima i s „jigg“ olovnom glavom. Prednost treba dati onima dužine 6 do 12 cm. Zajedničko svim tim varalicama jesu udice veličine 1/0 do 2/0 te, najčešće, bijelocrveni dekor.
Za lov polande odličnim su se pokazale i varalice od mekane plastike koje oblikom oponašaju glavonožce, kako hobotnice, tako i pučinski čupavci, varalice s tvrdom glavom. Njihova dužina se može kretati od 7,5 do 14 cm.
Kod nas se, zbog brojnih razloga, polande najčešće love teturavcima. Ponajprije plitkoronećim, ali i dubokoronećim, ovisno o tome na kojoj se dubini palamide traže. Iako će odrasli napasti one od 7, a najkrupnije i od 18 cm, palamide je najbolje loviti 11 do 13 cm dugim teturavcima. Što se tiče dekora, on, kao i kod ostalih varalica, nije osobito važan, ali se ipak najviše rabe bijeli teturavci s crvenom glavom te oni dekora gavuna, srdele i skuše.
Za uspjeh u lovu palamide najvažnije je pronaći je. No, to nije lak posao jer je ona stalno u potrazi za jatima sitne ribe. Zato je njihovo „igranje“ na površinu, najčešće propraćeno bjesomučnim bacanjem galebova u more, siguran znak prisustva palamide i ostalih grabljivica. Takva mjesta treba zaobići u širokom luku, jer bi se plovidbom kroz jato grabljivice upozorile na opasnost. Osim toga, da bi lukava palamida napala mamac, njega treba potezati vrlo daleko iza plovila, bar 40, čak i do 60 metara.
Kada, pak, nema vidljivih znakova nazočnosti palamida, najbolje je sistematski pretraživati lovno područje. Brzina plovidbe ovisi o vrsti mamca. Žive prirodni treba potezati brzinom od oko 1,5, a uginule čak do 3 čvora. Brzina umjetnih ovisi o vrsti. Žlice i pilkere, teške metalne varalice, treba potezati brzinom od 2 do 4, dok se perjatice i slamčice mogu vući i brzinom od 6 čvorova.
Palamida velikom brzinom žestoko napada plijen. Zato je kontra suvišna. Kad zagrize, najčešće krene u dubinu. Ako je krupnija, najbolje je pustiti da bez velikog otpora poteg dosta najlona, osobito ako se lovi samozakačivim, „Cyrcle“ udicama. Pravi trenutak za kontru i početak izvlačenja je kad prvi put zastane. Tijekom izvlačenja će najčešće potezati u stranu, a kad se nađe na dohvat ribolovcu, učinit će posljednji, vrlo žestoki pokušaj bijega, u čemu često uspjeva.
