Tijekom listopada i studenog krupne se jadranske grabljivice najintenzivnije hrane pa zato i dobro love udicom. Najčešće zubatac i felun, koji u tom periodu oko otoka, brakova i rtova bjesomučno progone jata sitne plave ribe sada se najbolje love udicom, osobito pendulom.
IGLICA, LIGNJICA I SIPICA
Također, kao i u svako drugo, u ovo doba godine krupne grabljivice najuspješnije se love prirodnim mamcem. Nekada je to skoro isključivo bila iglica i to živa. Iglica je i dalje najčešće rabljeni mamac. Ponajprije zato što je vole sve grabljivice, ali i zbog toga što se lako mamči te je i nakon toga više sati vitalna. Ona dobro podnosi veće brzine povlačenja, čak do 3 – 4 čvora ako je dobro nadjevena.
Takvim se brzim penduližanjem, posebno prikladnim za traženje orhana, može se pretražiti veći teren nego, primjerice s lignjom. Dobra osobina iglice kao mamca jest i to što ona svojim ponašanjem upozorava na nazočnost grabljivice. Naime, kad vidi agresora, u strahu počne treperiti, uvijati se i „šijavat“, bježati u stranu. To ribolovac može osjetiti na priboru i pripremiti se za napad koji nakon toga slijedi. Jedina mana iglice je to što ju je teško dugo održati na životu prije mamčenja.
Lignja je mamac koja se poslije iglice najčešće koristi. Mnogi meštri od pendule tvrde da je u jesen i učinkovitija od iglice. Osim što je napadaju sve grabljivice, tijekom jeseni se najlakše lovi. U to vrijeme zubatac se osobito rado njome sladi pa je ona za njega učinkovitiji mamac od iglice. Što više, kad je gladan, iznimno agresivno napada i uginulu lignju. Samo je treba vrlo polako potezati kako se ne bi uvrtala.
Lignja je manji i kompaktniji mamac od iglice pa su ugrizi „u ništa“ s njom rjeđi. Međutim, podnosi samo sporo potezanje pa ipak slabiji mamac od iglice za traženje orhana velikom brzinom. Lignju nije dobro potezati ni previše blizu dna jer je napadaju i ribe koje žive na njemu, primjerice kantor. Zato ju je najbolje potezati na šest do sedam metara poviše dna. Do tih visina, od riba koje žive na dnu za njom će se popeti samo zubatac.
Poput iglice, i lignja će, ali ne uvijek, ribolovcu „telefonirati“ kad joj grabljivica priđe. To radi šijavanjem unazad, ali laganim intenzitetom, što je teško osjetiti.
Osim lignje, zubatac voli i druge glavonošce, osobito sipu. Manjom hobotnicom i muzgavcem se lovi slabije pa zato i rjeđe. Za razliku od „cara“, orhan nije osobito žestok na sipu. Problem kod lova sipom je i to što je često napadaju manje ribe, ako se poteže kroz njihov plov. Dobra osobina sipe je to što se živom može održavati više dana, ako se čuva na najbolji način, u posudi s protokom mora.
ZAVODLJIVA I IZDRŽLJIVA UKJATA
Osim spomenutih tradicionalnih, sve više ribolovaca za lov krupnih grabljivica koriste i druge mamce. Najradije one kojima se grabljivce hrane u vrijeme ribolova. Jedan od posebno cijenjenih takvih mamaca jest ukjata. Poput lignje i sipe, treba je potezati malom brzinom kako bi što prirodnije plivala i kako ne bi bočno polegla. Dobra joj je osobina i to što će čak i u mrežnoj čuvarici preživjeti nekoliko dana čekajući mamčenje. Kao i iglice, i ukjata jasno signalizira nazočnost grabljivice. Ona se lagano trza i cijelo vrijeme penduližanja, što neopreznog i manje iskusnog ribolovca može zavarati.
CIPOL I ŠIRUN
Cipol je mamac koji se također sve više upotrebljava. Najvažnija mu je osobina velika izdržljivost. Može se potezati cijeli dan, a ako ga nitko ne napadne i nakon toga pažljivo skine, ponovo će slobodno zaplivati. Mana mu je što ga nema u svim područjima pa je učinkovit samo tamo gdje je uobičajena hrana grabljivicama.
Dobar mamac za velike grabljivice je i širun. Dugo živi na udici, ali i u čuvarici, čak i najjednostavnijoj – mrežnoj. U njoj će preživjeti i nekoliko dana. Na udici će vrlo dugo vitalna biti i golema srdela, ali ona ne podnosi dobro boravak u čuvarici. Dosta teško se i pribavlja, isključivo tijekom lova na krupne grabljivice. Kad se naiđe na njen plov treba je loviti sabikijem.
OSTALI MAMCI
Za razliku od cipola, vrnut, još jedan odličan mamac za velike grabljivice, u mrežnoj će čuvarici ostati na životu tek nekoliko sati. Osim toga, nije osobito dugovječan ni na udici, a i relativno teško se pronalazi.
Od svih mamaca najlakše je pribaviti vladiku ili kneza. Kad je on u pitanju, bolje je koristiti veće, šarenije primjerke. Međutim, bez obzira na njegovu veličinu, najčešće će ga napasti manji zubaci.
Postoje i druge ribe, uglavnom s dna i „pola dna“ koje su dobri mamci za pendulu na velike grabljivice. Tako je kanjac univerzalni, a arbun dobar mamac za lov na brakovima okruženim pijeskom. To vrijedi posebno za lov zubaca, koji se na takvim mjestima intenzivno hrani sitnim arbunima. Također, bukva, sopa i gera mogu biti dobri mamci, ne samo za zubaca nego i za brancina te strijelku skakušu, koja je sve češći plijen naših penula. Sopa se iznimno dugo može održati na životu i čuvarici, dugo živi na udici, ali ju je dosta teško pribaviti.
PAŽLJIVO S MAMCIMA
Od ostalih mamaca koji se mogu koristiti valja spomenuti lokardu, škarma, licu modrulju… Mana im je da se teško održavaju živim, kako na udici tako i u čuvarici, te da se dosta teško pribavljaju. No, spisak riba koje mogu poslužiti kao mamac za pendulu na krupne grabljivice ne završava njima. Na njemu su još mnoge druge, primjerice polanda. Čak i krupnu će osobito često napadati veliki orhani.
Vitalnost i životni vijek mamca jako ovisi o načinu čuvanja do mamčenja. Najviše im godi boravak u bazenu s protokom mora.
Životni vijek ulovljenog mamca puno ovisi o načinu njegovog prihvaćanja. Dirati ih golim rukama pri prihvaćanju i skidanju s udice znači izložiti ih temperaturnom šoku jer su ruke ribolovca znatno toplije od njihovog tijela. Osim toga, tako se s njihove kože skida i zaštitna sluz. Stoga je puno bolje prihvaćati ih s rukavicama ili krpom. Isto vrijedi i za mamčenje, koje je najbolje obaviti pod površinom.
Na kraju, svaki panulaš koji želi koristiti raznovrsne žive mamce na umu mora imati da svaki od njih drukčije podnosi mamčenje. Otporniji mamci poput iglice, cipola, sipe, ukjata i polande podnose probadanje većim i udicama od deblje žice. No, bukvu, giru, lignju treba nadijevati na što manju i tanju udicu.
