Uzima ga i škarpina, škrpun te sve usnače, ako je mamac dovoljno mali da ga mogu progutati jer ga ne mogu pregristi
- Tekst i foto: Šime Duvančić
Na vaš zahtjev predstavljamo jednog od brojnih lako dostupnih i dobrih, a neopravdano malo rabljenih mamaca- trpa. Razlog slabe upotrebe trpa kao mamca vjerojatno je i u pogrešno tumačenje zakona koji je na snazi već više od dva desetljeća. Naime, početkom 90-tih godina prošlog stoljeća njegov broj naglo se smanjio uslijed prekomjernog lova, organiziranog od sada pokojnog Makaranina, zbog izvoza u Aziju, gdje se smatra poslasticom. Zato je na prijedlog „zelenih“ donesen zakon o njegovoj zaštiti, odnosno zabrani sakupljanja. Od tada među športskim ribolovcima na Jadranu vlada uvjerenje da ga ne smiju koristiti. To nije točno, jer kako u zakonu stoji, zabranjen je samo izlov trpa u komercijalne svrhe. To znači da ga športsko- rekreativni ribolovci smiju sami skupljati za vlastite potrebe.
Brojna obitelj
Od čak 36 vrsta ovog bodljikaša samo su dvije veoma brojne i svuda prisutne: obični i plosnati trp. No, svi žive na pijesku gdje i nalaze hranu. Nije poznato koliko mogu najviše narasti, ali lovljeni primjerci ne prelaze 25 cm dužine i 4 cm debljine. Tijelo im je posuto zakržljalim bodljama, kožnatim izraslinama. Tamno smeđe su boje, ali su blijedi ako obitavaju na većim dubinama. Zato ih naši ribolovci dijele na tamne i svijetle. Na jednom kraju imaju usta s vijencem kratkih pipaka, a na drugom analni otvor. Kroz njega u slučaju opasnosti izbacuju utrobu, neugodno ljepljiva crijeva.
Na udicu samo meso
Ma koliki bio trp se nikad ne mamči cijeli. Naime, koža mu je iznimno žilava i zbog toga nezanimljiva ribama. One posežu samo za njegovim bijelim tijelom. Zato ga prije mamčenja treba obraditi. To se može napraviti na više načina. Najčešće, kao što se vidi na priloženim fotografijama, pomoću oštrog rezača, žlica naoštrena na širem dijelu te daska s čijeg kraja viri vrh čavla. Tim priborom se trpa čisti tako da mu se odrežu krajevi i s njima se, ako je moguće, izvuče utroba. Ona se može odstraniti i tek kad se trp uzdužno presječe. Zatim se, kožom na dolje, nabode na čavao. Povlačenjem naoštrenog dijela žlice s kože se struže bijela masa tijela. Strugati treba tako da na tijelu ostanu tamne točkice, korijeni bodlji. Te točkice, koje „bijeli“ trp nema, mamac čine primamljivijim.
Prema veličini udice dalje se režu komadi za mamčenje. Tako se dobivaju bijeli ljigavi mamci tkiva nalik želatinu koji u vodi postaju žilavi. Upravo je ta žilavost najvažnija osobina trpa kao mamca. Zbog nje mamac ne treba stisnuti na udici. Bolje ga je samo dva puta probosti, tako da barem za dužinu vrha udice viri preko nje. Ribe će ga prije zagristi kada su točkice vidljive, s vanjske strane mamca.
Lako se sakuplja
Iako su mu pojedina staništa dosta osiromašena, do trpa se lako dolazi- hodanjem po plićaku ili ronjenjem. Nije rijedak ulov onih koje udičare na dnu, a redovito se nađe i u pridnenim mrežama. Ostima i harpunom se može dohvatiti s ozidane obale ili iz plovila. Međutim, ipak ga je ponekad dobro konzervirati, jer će tako uvijek biti spreman za brzu upotrebu. Konzerviraju se već za mamčenje pripremljeni mamci. Slažu se u staklenke poput srdele: sloj morske soli, sloj mamaca… Na vrhu i dnu mora biti nešto deblji sloj soli. Dva do tri dana poslije soljenja nužno je ocijediti salamuru. Staklenka pohranjena na tamno i hladno mjesto barem dva tjedna će sačuvati trpa od kvarenja. Usoljenog ili svježeg i trpa je prije mamčenja dobro nekoliko sati prije upotrebe potopiti u salamuru od slane srdele pa će biti privlačniji.
Vole ga i „okrunjene glave“
Vrijednost trpa kao mamca otkrili su profesionalci jer je dovoljno primamljiv, lako dostupan i besplatan. Njime su najprije nadijevali položce (parangale), a onda i samolovke. Poslije su za trpom posegnuli i športski ribolovci. Najprije za mamčenje spustca (kančanice), a zatim i ometca. Posebno ga cijene zbog selektivnosti. Naime, zbog žilavosti, uglavnom se na njega love cjenjenije ribe poput komarče i šarga, pa fratra, arbuna i drugih pripadnika obitelji ljuskavki, čak i „car“ zubatac. Uzima ga i škarpina, škrpun te sve usnače, ako je mamac dovoljno mali da ga mogu progutati jer ga ne mogu pregristi. Komarča i šarag teško ili nikako ne prihvaćaju komade bijelog trpa, ali ih hoće ovčica, arbun i manje cijenjene ribe. Zato se bijeli mamci koriste samo za lov s rive i u noćnom ribolovu, kad su iznimno dobro vidljivi, dok su točkasti bolji za lov danju.
