Piše: Šime Duvančić
Početak sezona dobrog lova komarče sve je bliži. No, i tada, u periodu najintenzivnijeg hranjenja, „kraljica priobalja“ neće jesti sve odreda nego će birati. Zato će i tada izgled za uspjeh u lovu komarče biti moguće povećati odabirom trenutačno najprimamljivijeg joj mamca. Problem je to što to mogu biti mnogi morski organizmi. Zajedničko im je da moraju biti velik i bogat zalogaj, jer velika riba poput komarče voli veliki zalogaj. Također, komarča ne voli uzimati tuđe ogriske, ma koliki oni bili. Zato joj treba ponuditi tvrđi mamac, koga druge ribe neće lako i brzo „očerupati“. Među takvima je i nekoliko vrsta rakova, koje, unatoč tome što ih „kraljica“ veoma rado jede, naši ribolovci rijetko koriste kao mamac.
Neke rakove naši ribolovci ne koriste kao mamce bog njihove malobrojnosti, drugi zbog teškog pribavljanja, treći zbog toga što ih ribolovci radije jedu nego mamče, a četvrti zbog neznanja ribolovaca. Svakoj od tih skupina pripada rak kod nas najviše poznat kao gambor vabić.
Na našem dijelu Jadrana ovaj rak ima veliki broj imena, što govori o njegovoj brojnosti. Zovu ga buha, divlji jastog, ganjač, gambor, gazeta, guzavac bili, kačol, kanoča, kocka tvrda, kravica, macagarbun, medvid, pas, spona, škamp, štriga, ušica itd. Sivožućkaste do sivorumenkaste je boje. Za razliku od svojih najbližih srodnika iz obitelji kozorepaca- zezavca i kukice, ima velike i snažne hvataljke, čiji stisak može biti bolan i za čovjeka. Zato im ribari otkidaju kliješta čim ih ulove.
Ono što vabića najviše razlikuje od drugih rakove jesu dvije tamnoljubičaste pjege koje nalikuju očima pa taj rak izgleda kao da ima dvije glave. Naraste do 20 cm dužine i 70 grama težine, ali su prosječni lovni primjerci upola manji. Rasprostranjen je u obalnim vodama od 10 do 50 metara dubine, ali je relativno rijedak. Brojniji je u područjima priliva slatke vode.
Vabić se lovi tijekom cijele godine, ali u hladnijim mjesecima više, i to osobito noću, posebice po mjesečini. Plijen je kočara i ribara koji love obalnim mrežama potegačama. To znači da ga udičari mogu pribaviti samo kupnjom. Na žalost, unatoč njegovoj brojnosti, rijetko se nudi na ribarnicama, jer iako je vrlo ukusan, gurmani ga ne cijene pa ga ribari uglavnom sami troše.
Vrlo rijetki udičari koji mamče vabića, rade to samo kad žele loviti komarče. Naime, osim što ih obožavaju, jedino je „kraljica“ u stanju zdrobiti ih. Zato „komarčerosi“ posebno rado mamče vabića za lov na terenima gdje sitne ribe pojedu druge mamce prije nego ih komarče i primijete. Osim što je zbog tvrdog oklopa krajnje selektivan, vabić je zbog istog razloga i vrlo otporan mamac. S lakoćom podnosi daleko bacanje. Uz to, namamčen kroz tijelo dugo živi na udici. Također, odlično podnosi i boravak izvan vode pa ga je lako čuvati do upotrebe. Najbolje u posudi s morem ili tek vlažnom morskom travom.
Udičari koji love s njim tijekom čekanja komarče osjećaju na priboru bezuspješne napade ostalih riba na vabića. Ako i njih žele loviti, moraju osloboditi tijelo raka od oklopa. To se radi slično kao sa škampom. Svjetlo i mekano meso vabića slasni je zalogaj svim jadranskim ribama, ne samo onima koje se love čekanjem na dnu, odnosno onima koji ga i na njemu inače viđaju. Najbolje ga je mamčiti kroz sredinu, jer se tako najbolje drži na udici, čiji vrh ne mora viriti iz mamca, jer je meso vabića mekano.
