VJETAR
Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove se vjetar. Budući da zračne mase u kojima dolazi do strujanja zraka imaju mnogo veće horizontalne dimenzije od vertiklanih, za vjetar se može uzeti da je njegova vertikalna komponenta gibanja vrlo malena. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno gibanje zraka, paraleleno sa površinom Zemlje.
Vjetar je vektorska veličina, on ima svoju brzinu i svoj smjer. Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a smjer prizemnog vjetra određuje se pomoću vjetrulje. U meteorološkoj praksi brzina vjetra često se određuje pomoću njegova vizualnog efekta i uzražava se u Boforima (prema Beaufortu):
0 bofora je tišina 0 – 0.2 m/s
1 bofor je lak povjetarac 0.3 – 1.5 m/s
2 bofora je povjetarac 1.6 – 3.3 m/s
3 bofora je slab vjetar 3.4 – 5.4 m/s
4 bofora je umjeren vjetar 5.5 – 7.9 m/s
5 bofora je umjereno jak vjetar 8 – 10.7 m/s
6 bofora je jak vjetar 10.8 – 13.8 m/s
7 bofora je vrlo jak vjetar 13.9 – 17.1 m/s
8 bofora je olujni vjetar 17.2 – 20.7 m/s
9 bofora je oluja 20.8 – 24.4 m/s
10 bofora je žestoka oluja 24.5 – 28.4 m/s
11 bofora je orkanska oluja 28.5 – 32.6 m/s
12 bofora je orkan 32.7 – 39.6 m/s
– za uraganske vjetrove 13 – 17 bofora (37 – 61.2 m/s) nema odgovarajućih naziva u hrvatskom jeziku
Smjer vjetra određuje se po strani vjetra odakle on puše: N, NE, E, SE, S, SW, W, NW ili azimutom: N = 360º, E = 90º, S = 180º, W = 270º, itd.).
Strelice vjetrova na klimatološkim kartama prikazuju smjer i brzinu vjetra samo u pojedinim točkama. Strujnice daju mnogo potpuniju sliku. Strujnice su krivulje koje su u svakoj točci paralelne s lokalnim smjerom strujanja.
PIJAVICE NA JADRANU
U prvoj dekadi ovogodišnjeg kolovoza vrijeme je bilo vrlo nestabilno s čestim prodorima vlažnog i nestabilnog oceanskog zraka.
U tim okolnostima pojava kiše, grmljavine i nevremena nije bila rijetkost, osobito na sjevernom i srednjem Jadranu gdje su mjestimice pale izrazito velike količine oborina.
Ponekad se u područjima jakih nestabilnosti razviju manje vrltožne pojave ciklonalnog karaktera – pijavice. Pijavice razvijaju orkanski vjetar koji nastaje zbog znatnih razlika u tlaku zraka na relativno malom prostoru.
Najčešće se javljaju u toplim tropskim morima, ali nisu rijetke ni u Sredozemlju, osobito u kasnu jesen.
Pijavice ni danas nisu potpuno objašnjene, no jasno je da je za njihov nastanak nužna velika nestabilnost atmosfere, pojava olujnih oblaka kumulonimbusa (Cb) i visoka relativna vlažnost zraka.
Zbog toga pijavice najčešće nastaju u jugozapadnom sektoru ciklone, gdje su temperatura i vlaga zraka visoki, ili nešto ispred hladne fronte. Tlak zraka unutar pijavice može biti i do 10% niži od okolnog.
S obzirom na jako malu površinu koju pijavica zahvaća, takva razlika u tlaku zraka uzrokuje vjetar orkanske jačine, 300 km/h i više.
Ipak, ponekad su pijavice vrlo slabe, s vjetrom od 60-ak km/h i tada su najčešće u obliku funnel clouda (pijavica koja ne dotiće morsku površinu).
Brzina kretanja pijavice najčešće je vrlo mala, a može biti i stacionirana. Rjeđe, pijavice se mogu kretati vrlo brzo, iznad 50 km/h, i to bez obzira na smjer i jakost površinskog vjetra, odnosno bez obzira na centre niskog tlaka zraka. Trajanje pijavice najčešće je do 10-ak minuta, no ponekad i znatno duže. Pijavica najčešće nastaje najprije kao ispupčenje iz baze Cb-oblaka (funnel cloud).
Zatim se ispod ispupčenja na morskoj površini javlja vrenje (srk) mora. Ubrzo i iz srka raste ispupčenje koje se postupno spaja s funnel cloudom i cijela pojava dobiva na obliku.
Treba napomenuti da razorno djelovanje jakih pijavica nije samo orkanski vjetar. Prilikom prelaska pijavice iznad zatvorenog objekta dolazi do naglog i izrazitog pada tlaka zraka u okolici tog objekta, dok je unutar njega tlak i dalje normalan.
Zbog toga pod pritiskom mogu nastati eksplozije u obliku izljetanja prozora i vrata ili čak pucanja slabijih zidova, osobito kod drvenih kuća.
Međutim, ovakve efekte proizvode samo osobito jake i široke pijavice, odnosno tornada, kakve se u nas vrlo rijetko javljaju.
Na Jadranu se pijavice mogu javiti u bilo koje doba godine, no najčešće ljeti i osobito na jesen.
Posljednjih godina primjetan je sve veći broj pojave pijavica, koje sve češće izlaze na kopno i uzrokuju velike štete, o čemu svjedoći i ovogodišnji kolovoz u čijoj su se prvoj dekadi pojavile brojne pijavice na moru i uz obalu diljem Jadrana.
CIKLONE
Ljestvica stanja mora prema kodu Svjetske meteorološke organizacije (WMO)
Stanje mora Opis stanja mora Visina valova (m)
0 Mirno 0
1 Naborano 0 – 0.1
2 Malo valovito 0.1 – 0.5
3 Umjereno valovito 0.5 – 1.25
4 Valovito 1.25 – 2.5
5 Jače valovito 2.5 – 4
6 Jako valovito 4 – 6
7 Teško more 6 – 9
8 Vrlo teško more 9 – 14
9 Izuzetno teško more > 14
ANTICIKLONALNA (VEDRA) BURA
Ako je nad područjem sjeveroistočne Europe, područje visokog tlaka (Sibirska anticiklona), a nad srednjim Mediteranom (Jonsko, Egejsko more) područje niskog tlaka, tada se nad područjem Jadrana javlja gradijent tlaka koji donosi hladan kopneni zrak.
Takva se bura naziva anticiklonalna ili vedra bura; može dugo puhati (i do tjedan dana), ovisno o stabilnosti barićkih sustava nad kopnom i Mediteranom.
CIKLONALNA (MRAČNA, ŠKURA) BURA
Kada preko Jadrana prelazi ciklona od NW prema SE, dok istovremeno nad srednjom Europom jača greben Azorske ili Sibirske anticiklone, na prednjoj strani ciklone puše jugo, a na stražnjoj strani bura, uz oblačno vrijeme i moguću pojavu oborina. Uz brzi prodor ciklone takva bura, koja se naziva ciklonalna ili mračna (škura) bura, ne traje dugo. Ako ciklona stacionira nad područjem južnog Jadrana, bura može potrajati i nekoliko dana uz pojavu izrazito lošeg vremena. Ako središte ciklone stacionira nad područjem srednjeg Jadrana, što je relativno česta pojava, na sjevernom i dijelu srednjeg Jadrana sjeverno od rta Ploča puše bura, a na južnom Jadranu puše jugo. Ako je središte ciklone još sjevernije, moguća je situacija da jugo puše na području južno od Kvarnerića, a istovremeno u Velebitskom kanalu olujna i orkanska bura.
CIKLONALNO JUGO
Ciklonalno jugo se javlja kada se području Jadrana približava depresija iz smjera SW do NW. Može puhati olujnom, u pojedinim kanalima i orkanskom jačinom, a praćeno je oblačnim vremenom i kišom. Najčešće počinje puhati na sjevernom dijelu Jadrana, a trajanje mu je u prosjeku kraće od puhanja anticiklonalnog juga, osim kada ciklona stacionira nad područjem Ðenovskog zaljeva ili sjevernog Jadrana.
ANTICIKLONALNO JUGO
Anticiklonalno jugo se javlja zbog gradijenta tlaka koji nastaje kada se nad zapadnom Europom proteže prostrano ciklonalno polje, a istovremeno nad jugoistočnom Europom i istočnim Mediteranom polje visokog tlaka. Zbog stacionarnosti baričkih polja u prosjeku puše dulje nego ciklonalno jugo, a može puhati i do tjedan dana. Praćeno je vedrim ili malo oblačnim vremenom, a oborina uglavnom nema ili su vrlo slabe.
