piše Šime Duvančić
Lignja, liganj ili oliganj, omiljena lovina i hrana mnogih, pogotovo u ovo doba godine, ali unatoč tome, malo je onih koji znaju nešto više o tom glavonošcu. A mnoge činjenice o lignji su neobične, čak i nevjerojatne.
ČETIRI SRCA
A najnevjerojatnije je to da lignja ima čak četiri srca! Uz to, krv joj je prozirno plavičasta. Cijelo joj je tijelo jedan mišić bez i jedne kosti. Na nerazmjerno velikoj glavi u odnosu na tijelo lignja ima velike i složene oči čije je vidno polje od gotovo 360 stupnjeva. Struktura im je kao u kralježnjaka, s tim da su njene čak naprednije, jer razlikuju i polarizaciju svjetla, dok opna može „čitati“ i vibracije. Iza tih neobičnih očiju nalaze se mali kemoreceptori kojima lignja osjeća mirise otopljene u moru.
Lignja ima i kromatofore (bojilne stanice) pomoću kojih brzo mijenja boju prema boji okoliša, ali ikad je uzbuđena. Tako za primjer na njenom crvenom tijelu pojavi se žuto ili ljubičasto obojena pjega kad joj se zada lagani ubod.
DESET KRAKOVA
Lignja ima deset krakova, osam kraćih i dva duža. Duže može izbaciti izuzetno velikom brzinom čime se u lovu intenzivno služi. Krakovi se elegantno pokreću i gibaju, a prema potrebi mogu se brzo pokrenuti tako da utrobu u tijelu ispune morem koju potom naglim trzajem istiskuju u vidu mlaza. To lignji omogućuje brzo kretanje, čak do 40 km na sat, što je s obzirom na strukturu i građu njenog tijela impresivno ubrzanje.
Pri tome uz tijelo drži priljubljene peraje, kojima se također može kretati. Plivajući na takav „raketni“ pogon, može i letjeti – iskakati iz mora do nekoliko metara u daljinu, najčešće bacajući se na svjetlo ferala.
Sve lignje privlači svjetlo mjeseca, a neke vrste su i „mjesečari“- u vrijeme punog mjeseca se okupljaju u velika jata i brzo plivaju pučinom prema punom mjesecu. Pri tom se često dogodi da ih se na tisuće nasuče na obalu i ugine. Osim toga, ima lignji koje i same svijetle.
Za razliku od svih drugih morskih organizama priroda je glavonošcima pa tako i lignjama omogućila zaštitu od neprijatelja ispuštanje crnila iz kesice koja zamuti more i u kojoj se one skrivaju. To crnilo, koje izbacuju kroz izmetni otvor, a zatim kroz otvor lijevka, djeluje i kao kemijski podražaj i neke ribe može omamiti. Neke lignje u tropskim morima izbacuju bijelilo i to fosforoscentno!
KLJUN
Osim u crnilu, otrova ima i u sluzi koju lignja ispušta u plijen nakon što ga ugrize. Ta sluz može biti opasna i za čovjeka, ali nju ispuštaju samo neke vrste liganja koje žive u tropskim morima. No, sve lignje grizu rožnatim čeljustima nalik papagajskom kljunu, koji je smješten u ustima između krakova. S takvim „kljunom“ lignja s lakoćom probija oklop raka i kida komade ribljeg mesa.
Zbog svega toga, naizgled krhka i krajnje osjetljiva, lignja je u moru strah i trepet za sva manja bića pri čemu se, ukoliko osjeti poriv za napad, ne libi napasti ni plijen koji znatno premašuje njenu veličinu. A ona u jadranu može narasti metar u dužinu i težinu tri kilograma, što postiže nakon tri godine, a što se smatra maksimumom koji može doživjeti.
Sve je to, a i mnogo više, lignja, glavonožac koji se praktično nije mijenjao još od vremena trijesa, doba kada su prvi dinosauri započinjali svoj vladavinu..
Odabir strune za lignjolov
Za lov liganja ne treba puno pribora, a i lako se varaju kad su gladni i kad se s ostalim iz jata bore za hranu. Međutim, kad nije tako, lignja se prevariti može samo dobrom prezentacijom pomno izabranog pribora. U takvim situacijama, osim o vrsti, veličini i boji varalice, tada treba voditi računa čak i o struni za izradu pribora.
SVE VIDI
Razlog tome su izvanredno razvijene oči lignje koja može vidjeti i vrlo tanku strunu, ali i neprirodan rad varalice koji debela struna može uzrokovati. Temeljem toga, nameče se zaključak da bi trebalo koristiti što tanju i elastičniju strunu. Međutim, pretanka nije praktična, jer se lako zapliće u noćnom i lovu po vjetrovitom vremenu, a u lovu „preko prsta“ uzrokuju povrede lignjolovca. Osim toga, struna mora biti toliko jaka, a takve nisu najtanje, da omogući izvlačenje i krupnih liganja, ali i čupanje trave, čak i ispravljanje iglica kad lignjarić njima zapne za dno. Zbog svega toga, jasno je, da je najbolje rješenje ono kompromisno, barem kad je u pitanju osnovna struna.
Suvremene, PE višenitne strune nisu najbolje rješenje barem iz četiri razloga. Nemaju nikakvu rastezljivost što će pri jačoj kontri dovesti do kidanja krakova kojim se lignja zakačila za varalicu. Višenitke sporije ili nikako ne tonu nego plutaju, što lov špinanjem plivajućim i sporo tonećim varalicama, bez dodatnih zahvata čini nemogućom misijom. Te strune imaju veliku nosivost, odnosno male debljine, zbog čega su neprikladne za lov „preko prsta“. Na kraju, ali ne i najmanje važno, vrlo su skupe, baš kao i fluorougljične jednonitke, čija nevidljivost nema značaj kad je u pitanju osnovna struna.
NAJBOLJI NAJLON
Zbog svega navedenog jasno je da je najlonska najbolje rješenje za osnovnu strunu pribora namijenjenog lovu liganja. Praksa je pokazala da treba biti promjera 0,20 do 0,50 mm. Koliko točno ovisi o kvaliteti, odnosno nosivosti, načinu i dubini lova. Kvalitetnije, odnosno jače, mogu biti tanje. Takvi se koriste kad se lovi pomoću štapa i role. Osobito s obale, za što je, zbog lakšeg odbačaja, najbolje rješenje kvalitetan najlon promjera 0,20 do 0,25 mm. On je dovoljno jak i za spašavanje varalice koja se zakačila za dno, dok prosječno kvalitetan to može izdržati ako je debeo oko 0,30 mm.
Unutar navedenog opsega, deblje su strune prikladnije za lov iz plovila jer se obavlja na većim dubinama nego s obale, gdje se strune manje vide. Osim toga, iz plovila se lovi s više varalica na priboru pa je moguć istodobni ulov više teških lignji, koje se sigurno mogu izvući samo s jakom opremom.
Deblja osnovna struna, promjera barem 0,40 mm je najbolje rješenje kad se lovi „preko prsta“. Ne samo radi sprečavanja povrede lignjolovca nego i zato što se pri izvlačenju plijena bolje od tanke strune slaže na podnice i manje mrsi. Osobito krući, najmanje rastezljiv najlon. On u kombinaciju s vrlo savitljivim (akcije D) štapovima, kakvi su najbolji za lignjolov, omogućava najbolje vođenje varalice i osjećaj napada lignje na nju.
I BOJA JE VAŽNA
Zbog već spomenutog lakog kidanja krakova lignji, posebice u vrijeme mrijesta tijekom druge polovine zime, u sistemu kojim se lovi mora postojati ublaživač trzaja. Osim štapa, najjednostavnije je da to bude završnjak izrađen od što rastezljivije strune. Takva struna, osim toga, omogućava i nesputane, prirodne pokrete mamca. Osim najlonske, to može biti i FC, fluorougljična struna, koja se zbog nevidljivosti preporučuje za dnevni lov, ali je i nezamjenjiva u lovu po mrak bez dodatnog svjetla. Naime fluorougljična struna ne svjetluca kao najlonska, što plaši lignje.
Završnjak, osobito primula, privez, pjok, mora biti tanji, odnosno slabiji, od osnovne strune kako bi pucanjem pri teškom zapinjanju omogućio spašavanje ostataka pribora.
Boja osnovne struni je posve nevažna jer je daleko od mamca. Zato u lovu špinanjem, bacanjem i privlačenjem s obale i usidrenog ili plovila prepuštenog kurentu, posebice noći i između usidrenih plovila ili drugih prepreka u priobalju, može biti i najuočljivija i fluorescentna, kako bi se mamac lakše vodio između prepreka. Završnjake pribora za sve načine lova lignji, pak, treba praviti od transparentne bezbojne, sive, zelene, ili plave najlonske odnosno fluorougljične strune.
Tramuntana – ni liganja!
Od Svih Svetih do maškara- vrijeme je od liganja, kaže naš narod. To znači da je pred nama period najboljeg lova tih slasnih glavonožaca, ali ne znači da će se dobro, čak uopće, loviti u svako vrijeme. Naime, kako će se uspješno loviti ovisi o brojnim čimbenicima. Neki od njih su u određenim situacijama malo ili nimalo važni, ali se u drugim prilikama bitni, čak i presudni za uspjeh lignjolova. Svi oni koji ih love slažu se da je hranjenje pa zato i lov liganja usko vezano i uz vremenske prilike. No, ne dijele svi ista mišljenja o tome koje vremenske prilike i koliko imaju utjecaja na ulov liganja.
POLUTAMA
Ono u čemu se svi iskusni lignjolovci slaži jest da se lignje najbolje love u polutami. Znači, oblačno je vrijeme bolje od sunčanog, što više najbolje za lov liganja. Oblacima prekriveno nebo omogućava cjelodnevno lov. Čak i u noćima s mjesečinom lovi se bolje kad je mjesec zaklonjen oblakom kroz koji se ipak vidi. Kada, pak, oblak posve zaklanja mjesec ulov je puno slabiji nego kad oblaka nema.
Također, svi se slažu da i magla pogoduje dobrom ulovu lignji. Kako danju, osobito u svitanje, tako i u noći s mjesečinom, posebice za vrijeme punog mjeseca.
Mišljenja o kiši su podijeljena. Veći dio lignjolovaca tvrdi da se po kiši dobro, a manji dio da se nešto lošije lovi kad kiša rominja nego kad ne pada.
Još više su podijeljena mišljenja o utjecaju juga na uspješnost lignjolova. Mnogi, pa i literatura, tvrde da je jugo dobar vjetar za lov liganja. Drugi, pak, tvrde suprotno, ali se svi slažu da se neposredno pred jako jugo lignje dobro love. Vjerojatno, kao i kad je u pitanju kiša, to ovisi o području.
Isto vrijedi i za lebić, garbin te maestral, ali njihov utjecaj na apetit lignje je inače, slažu se svi, puno manji. Osim toga, s mora, maestral rijetko puše u hladnijem dijelu godine te ostane puhati nakon zalaska sunca, a i tada najviše sat vremena, znači rijedak je u vrijeme kad se lignje najčešće love. Lebić je manje čest i puše u hladnijem dijelu godine. Donosi toplo vrijeme, često i kišu te grmljavinu, opasan je pa se po njemu ne ide u ribolov.
I oko utjecaja levanta, jugoistočnog vjetra, na uspjeh u lovu liganja mišljenja su podijeljena. No, svi se slažu da se po njemu podjednako (ne)uspješno lovi kao i po jugu, ali bolje nego po jugo levantu.
SJEVERNI VJETROVI
Većina iskusnih lignjolovaca se slaže da se lignje bolje love dok pušu vjetrovi iz sjevernog nego iz južnog kvadranta- po buri i, još bolje, po grego levantu, odnosno buri prema levantu. Međutim, nakon što ti vjetrovi potraju više od tri, četiri dana, ne mogu se očekivati nadprosječno dobri ulovi. Zapaženo je, također, da se u vrijeme bure krupnije lignje danju podignu pod površinu. Čak i ako bura počne u poslijepodnevnim satima, u sumrak će velike lignje napadati varalice tek koji metar ispod površine.
Po sjevercu, tramuntani šanse za ulov liganja su puno lošije, kako danju tako i noću. Zato naš narod kaže: Tramuntana, ni liganja! Isto vrijedi i za maestral tramuntanu, sjeverozapadni vjetar. Slično je sa zapadnim, punentom. Međutim, pred i na samom početku njegovog puhanja lignje se dobro love. No, radi se o vrlo opasnom vjetru, jer nerijetko za samo nekoliko minuta iz utihe dosegne brzinu od više desetaka čvorova, a često ga prati grmljavina s jakom kišom, čak i tučom. Osim pred punenat, lignje se dobro love i pred svaki drugi neverin, a loše poslije njega. No, kad se sve smiri i nastupi utiha, bonaca, lignje će se ponovo dobro loviti, bolje nego po bilo kojem vjetru, jer one najviše od svega vole mirno, „mekano“ vrijeme.
Mekane varalice za krakate delicije
Lignji je sve manje, a sve su lukavije i opreznije nego prije, kažu oni koji ih (ne)love. Zato in lignjolovci pokušavaju prevariti sve raznovrsnijim varalicama, kako po obliku, dekoru te materijalu izrade. Posljednjih godina osobito rado koriste varalice koje su većim ili manjim dijelom izrađene od mekanih materijala zbog više nego dobrih rezultata.
Zašto su tako učinkovite? Dobro je poznato da lignje vole pipati potencijalni plijen.Tek kad se uvjere da je sve u redu, odnosno da ima tvrdoću prirodnog mamca, uzeti će varalicu. Međutim, varalice stare generacije, iako od silikona, nisu djelovale baš tako. Tek kad su ih proizvođači napravili od mekšeg materijala i, osobito, odjenuli u podatno mrežasto platno, mekane su varalice postale iznimno učinkovite, posebno one od mekanog PVC-a.
Drugi razlog zašto su mekane varalice nove generacije neusporedivo učinkovitije od starih te tvrdih varalica jest njihova izvanredna izbalansiranost. Naime, poput pravih ribica, nove varalice dok miruju stoje u horizontalnom položaju, a dok propadaju s blago podignutim „repom“. Treći razlog velike učinkovitosti novih mekanih lignjarića jest njihova mala težina, zbog čega lelujaju poput ribica i u najslabijoj morskoj struji te pri najmanjem pokretu pribora.
No, neke od tih navedenih dobrih osobina nemaju varalice većine malo poznatih proizvođača. Osim toga, s njih, a osobito s bezimenih varalica brzo se odvaja platnena „odjeća“, čime one gube na atraktivnosti. Zato takve varalice, unatoč nešto nižoj cijeni, treba izbjegavati.
Mekanim lignjarićima može se loviti baš svim poznatim načinima. Za najčešći – skosavanjem, zbog već spomenute navike lignje da pipka potencijalni plijen, preporučuje se, njihova kombinacija s peškafondom – olovnim lignjarićem mekane površine.
Ti su peškafondi iznimno učinkoviti u kombinaciji s lignjarićima od mekane plastike. Obje varalice, na razmaku od 80 do 100 cm, se na strunu spajaju sitnim kopčama, donja preko male omče, a gornja između dva gumena stopera.
Mekani lignjarići, odličnim su se pokazali i u lovu spinanjem – odbacivanjem, kako štapom s rolom, tako i bez te suvremene opreme. Zbog iznimno sporog tonjenja sve one dugo pretražuju sve slojeve mora.
No, mekane je varalice je same teško daleko odbaciti. Zato je pribor na kome su one same potrebno dodatno otežati. To je moguće uraditi na više načina, od kojih je najbolji i najjednostavniji pomoći lagane rascijepane olovnice težine tek 1,5 do dva, najviše pet grama. Olovnicu treba postaviti neposredno ispred varalice, čime se onemogućava mršenje pribora pri odbacivanju.
