Na pjeskovitim i muljevitim terenima umjesto olovnice je najbolje rabiti olovni lignjarić koji dekorom oponaša pauka ili, još bolje, trlju jer je ona omiljena hrana sipe.
- Tekst i foto: Šime Duvančić
Uz današnji blagdan svetog Josipa vezana je narodna izreka: Sveti Jole- sipe na pajole!No, period najboljeg lova tih glavonožaca je počeo ranije, a trajat će barem do lipnja. Do tada će se one uglavnom zadržavati na dubinama između tri i deset metara. Najčešće na pjeskovitom obraslom, ali će hranu traže i nad drugim vrstama dna. Zato se mogu loviti posvuda, što je najlakše raditi potezanjem varalice za plovilom.
Najbolje s dva pribora
Potezac (panula) se može povlačiti iz ruke, ali je tada lov otežan, a ako se lovi s dva pribora i nemoguće upravljati plovilom. Doduše, pribor nije nužno držati u ruci nego ga je moguće pomoću gumice pričvrstiti za plovilo. Ipak, puno je bolje panulavati štapom postavljenim na bok plovila. Izbor štapa nije osobito važan, pa on može biti lagani ili srednji panulaški, srednji ili teški kančarki, s rolom ili multiplikatorom, pa i „bolonjez“ težine bacanja 80 do 100 grama. Za lovi „preko prsta“ pribor je najbolje kompletirati s okruglim motovilom i osnovnom najlonskom strunom promjera 0,60 mm. Bez obzira na vrstu štapa i role na njemu, na njih , pak, treba postaviti osnovne strune promjera oko 0,30 mm ili višenitku ne jaču od 12 libri. No, bez obzira na čemu bila osnovna struna, ona treba biti dugačka stotinjak metara, a na nju preko vrtilice treba postaviti jednostavni završnjak. On može nositi i tri varalice, koliko je najviše zakonom dozvoljeno, ali se isti učinak može postići i s dvije varalice, odnosno priveza (pjoka). Završnjak treba biti dugačak između 80 i 150, dok privezi mogu biti kratki, dugi tek 10 do 15 cm, ali i dugi do pola metra. Gornji uvijek treba biti duži. Raspoređuju se na međusobno istom rastojanju, a izrađuju se od najlona promjera 0,20 do 0,25 mm, od koga je i predvez, odnosno osnova završnjaka.Predvez treba završavati omčom na koju će se preko kopče s vrtilicom kačiti olovnica težine 30 do 70 grama. Nastojati treba što lakšu i izduženiju olovnicu. Umjesto olovnicom, pribor se može opteretiti i prikladnom teškom varalicom, ali ona, ma kako bila konstruirana, češće zapinje.Na čistim terenima loviti se može i priborom kompletiranim na način da se klizna olovnica postavi na osnovnu strunu. Preko vrtilice se na osnovnu strunu zatim dodaje metar dugi privez s varalicom na kraju. Dobro je između vrtilice i klizne olovnice postaviti perlicu kojoj je uloga ublažavanje udarca, ali i nasijedanja olovnice na alkicu vrtilice.
Velike i šarene varalice
Za lov sipa koriste se varalice namijenjene lignjarenju. Osim onih koje se love umjesto olovnica, najbolje su plivajuće. Što su veće to bolje, od broja 3.0 pa naviše. Ne treba se bojati da sipa neće napasti veliku varalicu, ali je ipak bolje noću koristiti manje, a danji velike, i do 150 mm duge varalice. No, bez obzira na njihovu veličinu, dobro je da varalice imaju što duže iglice. Prednost treba dati „golim“, jer su podjednako učinkovite kao i „obučene“, čije, pak, platnene presvlake sipe brzo iskidaju svojim opasnim zubima.Što se boje varalice tiče, o tome skoro svaki ribolovac ima svoje mišljenje. No, najiskusniji sipolovci tvrde da su crvene, plave i zelene varalice najprikladnije za lov u bistrom moru i pri dobroj vidljivosti, Bijeli i sedefasti, osobito oni s crvenom glavom, podjednako su učinkoviti u svim svjetlosnim uvjetima. Fluoroscentne i svjetleće je najbolje rabiti noću te danju u mutnim vodama te kad je nebo tmurno. Na pjeskovitim i muljevitim terenima umjesto olovnice je najbolje rabiti olovni lignjarić koji dekorom oponaša pauka ili, još bolje, trlju jer je ona omiljena hrana sipe.
Pratiti liniju obale
Lov sipa potezcem, panulom ne traži posebnu spretnost. Varalice se povlače 15 do 20 metara iza plovila brzinom od jednog, najviše čvora i pol. Ako se lovi s dva ili više pribora, varalice se vode i do 30, 35 m iza plovila. Za dosezanje dna na tom rastojanjima, ovisno o vrsti varalice, najčešće je dovoljno na panulu postaviti tek tridesetak grama teškog olova, ali ono ponekad mora težiti i do 80, čak 100 grama.U plovidbi je najbolje pratiti liniju obale, odnosno određenu dubinu. Početi treba na 4 do 5 m pa sa svakim prolaskom određenim terenom za metar ili dva povećati dubinu nad kojom se plovi. Kada se ostvari prvi ulov, dubinu treba malo povećati i zadržati tijekom daljnjeg lova.Da je sipa napala varalicu lako je primijetiti jer se napad manifestira kao tri, četiri trzaja, a nakon toga se na priboru osjeća težina napadača, jer se sipa više ne miče. Štap će se saviti i ostati u tom položaju, a gumica kojom je struna s motovila vezana za plovilo ostati rastegnuta. Kontra je suvišna, ali je plovilo potrebno zaustaviti. Izvlačenje treba obavljati bez naglih trzaja. Najkritičniji trenutak je onaj kad sipa dotakne površinu mora pa ju je najbolje prihvatiti još u vodi, u čemu je od velike koristi mrežna prihvatnica sitnog oka. S ubacivanjem ulova u plovilo ne treba žuriti. Bolje je pričekati da se eventualno „ispuše“ nad morem. Kako ne bi ispustila crnilo, dobro ju je položiti na leđa.
Ukoliko se ipak dogodi da spadne s varalice, odmah je treba ponovo pokušati uloviti, bilo varalicom, jer trenutačno zaboravlja što joj se dogodilo, bilo ostima.
