Ove varalice „balaju“ kao ranjene ribice
• • Tekst i foto: Šime Duvančić
Kada se povlači kroz vodu, zbog promjene hidrodinamičkih pritisaka po bokovima, varalica dovija vibracije, što uzrokuje kretnje glavom i repom lijevo-desno koje neodoljivo nalikuju glavinjanju ranjene ribice
Naši ribolovci od svih vrsta varalica vjerojatno najmanje poznaju glavinjare. Tko zna se zašto, jer su vrlo učinkovite u lovu brojnih riba, a i nastale su davno. Ribolovci našeg primorja uskoro će ih moći kupiti i u Makarskoj pa je dobro da znaju više o njima. Originalni je naziv glavinjara je Blade (sječivo), jer su se, a i danas se mnoge izrađuju od lima, stoje u okomitom položaju i poput sječiva režu vodu. U okomitom položaju stoje jer se za pribor kače otprilike na sredini svojih leđa, a s donje strane imaju uteg. Oblikom manje ili više oponašaju ribu, neke imaju apstraktni, najčešće oblik srpa. Neke nalikuju leptiru ali i cvrčku po kome mnogi tu varalicu nazivaju i „Cicada“.U stanju mirovanja, kada visi na struni, položaj varalice dužom osom skoro je horizontalan. Kada se povlači kroz vodu, zbog promjene hidrodinamičkih pritisaka po bokovima, varalica dovija vibracije, što uzrokuje kretnje glavom i repom lijevo-desno koje neodoljivo nalikuju glavinjanju ranjene ribice. Da bi se to glavinjanje pojačalo, varalicama se čelo glave izrađuje šire od tijela. Pritisak vode na tu plohu glave potiskuje varalicu prednjim krajem naniže te je izvodi iz horizontalnog položaja. Opterećenje teži vratiti se u prvobitni položaj, pa se glavinjanje varalice pojačava.
Mogu mijenjati dubine zarona
U novije vrijeme pojavile su se takve varalice sa zadnjim dijelom od mekane plastike koja umnožava vibracije. Izrađuju se i cijele od mekane plastike, s unutrašnjim opterećenjem. Kod ugriza se zubi riba u njih bolje ubadaju, ali ih brzo uništavaju. Zato se sve više glavinjara izrađuju od tvrde plastike. U mnoge takve se ugrađene i zvučne ampule, ali se njihova učinkovitost time ne poboljšava u lovu većine riba.Glavinjara, kao ni jedna druga varalica, ima do tri mjesta za kačenje osnovne strune. Tako se promjenom mjesta kačenja može mijenjati i akcija te dubina zarona varalice. Kačenje bliže repu varalice daje veću dubinu ronjenja i manju amplitudu vibriranja, a kačenje bliže glavi daje varalici veću amplitudu vibracija, jako glavinjanje i kretnje bliže površini, uz istu brzinu i težinu varalice. Bez obzira na to gdje se kače, sve glavinjare proizvode vibracije niske frekvencije, baš kao i kretnje riba, što izluđuje grabljivice. Zbog relativno velikih težina te odličnih hidrodinamičkih osobina, glavinjare sijeku poput noža i najjače morske struje, uz vrlo mali otpor i skoro nikakvo bočno zanošenje. To im dopušta i daleki let kod odbacivanja, a nisko težište sprječava uplitanje sa strunom. Ni debljina strune im ne smeta i ne pravi „trbuh“ na struni, što omogućava dobru kontrolu pri vođenju i pravovremenom kontriranju. Veoma je važna osobina ovih varalica sposobnost dostizanja i zadržavanja u plovidbi svih dubina, što je svojstvo rijetkih varalica.
Mogu se voditi svim tehnikama
Vrlo je širok raspon tehnika kojima se glavinjare mogu rabiti. Najčešće je to potezanjem. Panulavanje ili špinanjem, -povlačenje s obale ili mirujućeg plovila. U svim tim slučajevima glavinjare se mogu povlačiti na sve poznate načine.Za razliku od većine drugih, ova varalica je vrlo prikladne i za ribolov skosavanjem- „verticall jigging“. Zbog konstrukcije glavinjare, kojoj su glava i rep „u vagi“ pa stoji vodoravno, dovoljan je i mali pokret vrhom štapa da bi se varalica izvela iz ravnoteže i zaplesala. To znači da se ne mora previše „skosavati“, kako bi se izazvalo grabljivicu na napad. Štoviše, u jakom kurentu glavinjara će sama od sebe plesati. Čak i pomicanje plovila gore-dolje na valovima uzrokovat će kretnje glavinjare. Za lov skosavanjem na dubini od 15 do 20 metara dovoljne su varalice teške 10 do 15 grama, a za dublje n moraju biti teže.U SAD-u, gdje se najviše rabe, glavinjarama se najčešće love lubin, barakuda, lampuga, palamida, sve vrste tuna… I u nas, unatoč dosta oskudnom iskustvu, glavinjare su se pokazale vrlo lovnima. S varalicama dužine 5 do 7,5 cm love se lubini, posebice dobro po visokom moru, kada je ostale varalice praktično nemoguće pravilno voditi. Takvim varalicama ali skosavanjem dobro se love kirnje. Klasičnom, ali i „turskom“ panulom, na kojoj su male glavinjare veoma se uspješno love sitne grabljivice poput šaruna, skuše, plavice i palamide. Na takvoj panuli glavinjara može mijenjati uteg, a ostale varalice mogu biti klasične perjatice. Za lov ušate te iglice panulavanjem i špinanjem koristi se najmanja glavinjara. Pauci i škarpine se bacaju na takve varalice kojima se skosava po dnu. Osim tih, glavinjarama se love i lica, škaram, lampuga te, sve više, strijeljka.
