Jednostavan i učinkovit
• Tekst i foto: Šime Duvančić
Duži štapovi su manje osjetljivi, tj. njihova akcija naginje k srednjoj, što je i normalno, jer se od njih očekuje da izađu na kraj s krupnijim ribama
Već više od dvije tisuće godina ribolovci udičare pomoću štapa, a tek sedamdesetak i pomoću role na njemu. Unatoč tome, naši ribolovci, posebice oni s mora, malo znaju o „direktašu“- štapu bez role i načinu lova njime. „Direktaš“ je jeftin i lako dostupan, ne traži posebnu vještinu od korisnika, niti iole veću količinu dodatne opreme i pribora, a može pružiti veliko zadovoljstvo, ne samo u lovu sitne ribe, već i one srednje krupne, i to na različitim terenima. Osnove ribolova direktašem lako se savladavaju, pa i prosječno vješt ribolovac veoma brzo sam otkrivati finese i napreduje, uživajući pri tome u svakoj borbi s ribom, od kojega ga dijeli samo štap i komad strune. Ali, direktaš ni u kom slučaju nije namijenjen samo početnicima. U rukama iskusnih udičara, posebice onih koji love pomoću plovka, taj je štap u pojedinim situacijama najubojitije oružje, učinkovitije i od „bolonjez“ ili „meč“ štapa.
Dužina određuje primjenu
Direktaši se izrađuju u dužinama od jednog do preko 10 metara. Kratki, oni do 4 m namijenjeni su uglavnom lovu sitne ribe blizu obale ili plovila. Najčešće se koriste modeli od 3 m, koji su idealni za potpune početnike, a osobito djecu. Srednje dugi, od pet do sedam metara, iskusni plovkaroši, osim za lov sitne ribe, upotrebljavaju za lov cipala… Najpopularniji iz ove kategorije su štapovi od 5 m. Njima se lako barata, a omogućavaju dostizanje daljine na koju u mnogim situacijama možemo privući i veću ribu. Najmanje se koriste direktaši duži od osam metara. Takvi štapovi moraju biti iznimno kvalitetni kako bi se njima uspješno baratalo, a od korisnika traže i tehničku uvježbanost i dosta fizičke snage jer se stalno drže u ruci.
Direktaša treba nabavljati onim redom koji diktiraju uvjeti terena na kome se najčešće lovi. Znači, najprije treba kupiti onaj koji će se najviše koristiti, a potom postupno širite kolekciju, u skladu s potrebama i financijskim mogućnostima. Nepotrebno je skupo plaćati kratke, jer će i oni srednje klase biti dovoljno funkcionalni u dužinama do 5 m, ali treba imati na umu da štap mora biti tim kvalitetnijim što je duži.
Veoma značajna karakteristika direktaša jest njegovo ponašanje pod opterećenjem. Modeli s vršno, akcijom A služe isključivo za brzi lov sitne ribe i uglavnom imaju do 5 m dužine. Duži štapovi su manje osjetljivi, tj. njihova akcija naginje k srednjoj, što je i normalno, jer se od njih očekuje da izađu na kraj s krupnijim ribama. Pri kupovanju dužeg direktaša pozornost treba obratiti na to da li se veća opterećenja prenose ravnomjerno, što je poželjno, ili vršni segment(i) trpe najveći pritisak. Modeli za početnike su jeftini, koštaju euro po dužnom metru, i uglavnom izrađeni od staklenih vlakana ili mješavine tog materijala i minimalne količine ugljičnih vlakana. Od njih ne treba očekivati kvalitetu, malu težinu, finoću ili uživanje, nego samo da kako-tako služe svrsi, odnosno lovu sitne ribe. Međutim, vješt ribolovac i s njim uz malo sreće, strpljenja i kvalitetan najlon i udicu, može izvaditi i manje lubine.
Fini štapovi za sitnu ribu se izrađuju od kvalitetnih materijala. Brzi su, lagani i znatno šire primjene nego što se na prvi pogled čini. Neki su napravljeni od mješavine ugljičnih i male količine staklenih vlakana, kako bi bili elastični. Mnogi su ojačani križnim pletenjem vlakana od kojih su načinjeni, a pojedini su učvršćeni spiralno namotanim nitima kevlara ili ugljičnih traka.
Važan je vršnjak
Vrh direktaša direktno utiče na karakteristike štapa, tj. na njegovo ponašanje. Klasični šuplji vrhovi su snažniji, ali zbog lošije amortizacije, odnosno manje savitljivosti, mogu kidati usta osjetljivih vrsta, posebice cipla, ali i sitne ribe uopće. Zato je bolje koristiti vrh napravljen tako što se šuplji prereže oko polovine ili nešto niže, i na njegov donji dio potom dodao pun ugljični vrh. Miješani vrh djeluje veoma nježno, ali ne puca lako, jer je znatno snažnije nego što izgleda, a s njega riba skoro uopće ne spada, jer omogućava pravilno i pouzdano kačenje i odličnu amortizaciju tijekom borbe.
Kakvoća materijala, preciznost i finoća izrade, direktno utječu na kvalitetu, ali i cijenu direktaša. Oni vrhunski su napravljeni od kvalitetnog ugljika, pa naprosto moraju biti skupi, ali su ipak znatno jeftiniji nego prije dvadesetak godina, kad je solidan štap po današnjim mjerilima koštao stotinjak eura po dužnom metru. Sada se čak i veoma dobri sedam metarski mogu kupiti za manje od stotinu eura.
Najveća mana direktaša je to što se njima ne mogu dosegnuti daljine veće od dvostruke dužine štapa, umanjenu za dubinu na mjestu ribolova. Odbacivanje i kontrola sistema tim su teži što je štap duži, a plovak lakši. Osim toga, manevarska mogućnosti u borbi s ribom su ograničene, jer je struna pričvršćena direktno za vrh, pa u okršaju s većim komadima često dolazi do spadanja, pucanja predveza ili osnovnog najlona, a ponekad strada i sam štap. Nedostatak direktaša, posebice dužih od 6 m, jest i to što je za lov njima neophodno mnogo prostora oko i iznad ribolovca.
