Piše: Šime Duvančić
Srednje i krupne ribe pred proljetni mrijest najradije jedu „energetsku“ hranu- proteinima i mastima bogate lignje, lignjune i sipe. Zbog toga ih je najbolje i loviti tim mamcima.
SIPA JE NAJUČINKOVITIJA
Za zimski lov zubaca, feluna i ostalih krupnih grabljivca pendulom kod nas se najčešće koristi lignja ili lignjun. Međutim, mnogi meštri od pendule tvrde da je sipa učinkovitija od njih. Osobito ako je živa.
Unatoč nevjerojatnoj žilavosti, kako u ropstvu tako i na udici, ipak sipu nije lako održati na životu, ali se može rabiti i uginula, međutim samo ako je svježa. Primjerice, sipica nataknuta na jednu veliku udicu za lov čekanjem komarče. No, davno uginula, osobito izvađena iz leda, sipa, poput lignje i lignjuna, nema nimalo atraktivno držanje niti boju. Međutim, čak i kad se „čuju“ ti su mamci odlični za lov ugora i murine bulentinom i ometcem.
Živu ili uginulu sipu, baš kao i lignju i lignjuna, najbolje je mamčiti s dvije udice čije dimenzije ovise o veličini mamca. Udice veličine 4/0 do 5/0, odnosno širine luka oko 15 mm, najprikladnije su za mamčenje srednjih i malih. Udice veličine 5/0 i 6/0 pogodne su za velike, a dvije velike, broj 7/0, odnosno širine luka 21 mm, za vrlo velike sipe.
Prednja, udica kojoj je uloga držanje mamca, provlači se kroz zadnji kraj sipe, lignje ili lignjuna. Druga se postavlja ovisno o tome mamče li se žive ili uginule. Živoj se sipi druga udica provlači kroz „ispuh motora“, a lignji i lignjunu zabada ispod glave. Kod uginulih je udicu najbolje provući kroz cijelo tijelo do ispod srednje donju ticaljke. Tako nadjenute uginule se mogu potezati većom brzinom, ali ako ona prijeđe jedan čvor, mamac počinje gubiti stabilnost. To se može izbjeći dodavanjem olovnice na privez druge udice. Najčešće se rabe olovnice težine 15 do 20 grama. Olovnice iste težine se postavljaju i kad se mamac želi voditi na malo većoj dubini. Ako se, pak, želi plići zaron, mamca, u uginule se glavonošce umeće plovak od pluta ili tvrde pjenoplastike.
Uginula sipa, lignja i lignjun se mogu nadjenuti i na jednu udicu, i to tako da se ona postavi tako da viri iz leđa mamca te da se uz njegov zadnji kraj zaveže pomoću niti, najbolje je voštanom.
Zbog težine i borbenosti plijena, ali i velike mogućnosti zapinjanja zbog lova pri dnu, pendula se mora izraditi od jačeg, znači debljeg najlona. No, deblji najlon pruža veći otpor vodi pa je za duboko ronjenje pribor nužno više opteretiti, što smanjuje njegovu osjetljivost. To se izbjegava izradom osnovne strune panule od višenitki, PE ili Dacron. One imaju tanji manji promjer od najlona iste jačine. Zato je pribor od njih za isti dubinu ronjenja potrebno manje opteretiti olovom.
VIŠENITNA STRUNA
Pendula se može izraditi od višenitke nosivosti 20 do 65 libri. Ona nosivosti 20 ima debljinu od oko 0,20 mm, dok je PE višenitka od 30 Lb debela 0,25 do 0,30 mm. S tim promjerima pri brzini od jednog čvora moguće je živu sipicu težine 200 do 250 grama pendulom dužine 80-tak metara spustiti na dubinu od 40 do 50 metara. Ista dubina se može postići olovnicom teškom 350 do 400 grama na višenitnoj struni nosivosti 50 do 65 Lb, odnosno promjera 0,35 do 0,45 mm. Poveća li se brzina potezanja pribora na oko dva čvora, sipica će plivati na 30 do 35 metara pod površinom, a da se ne poveća dužina osnovne strune ispuštene u more.
Druga prednost upotrebe pendule od višenitne strune jest njezina podatnost i nikakva elastičnost. Mekana struna mamcu dopušta prirodne pokrete, a potpuna odsutnost rastegljivosti, u kombinaciji s potrebnom olovnicom male težine, osigurava veliku osjetljivost pribora pa se pravodobno može reagirati na prvi dodir ribe i mamca.
Međutim, odsutnost rastezljivosti ponekad ima i loše posljedice. Dok je ono smrtonosno za zubace, koji nisu borbeni i brzo se predaju, mnogim je felunima spasilo glavu, je se oni žestoko bore i često kidaju ne rastezljive višenitke. Zato je dobro, ako se očekuje ulov gofa, između osnovne strune i završnjaka postaviti ublaživač, tzv. shoch leader,-komad najrastegljivijeg najlona. Ublaživač je dobrodošao i kad se lovi štapom s rolom, čije savijanje, odnosno proklizavanje kočnice također ublažuju udarce i štite strunu.
Baš kao i ogromna većina ostalih morskih organizama, zubaci i feluni se spuštaju u dubine na kojima se temperature ne snižavaju znatnije – između 20 i 50 m pod površinom, ovisno o području. Osim toga, kao i sve druge, te su ribe manje sklone traženju hrane. Radije je čekaju u zasjedi. To znači da oni koji ih sada žele loviti moraju tragati intenzivnije nego u ostala doba godine. Najviše šanse za uspjeh imat će u svitanje i sumrak, ali su ugodna iznenađenja moguća i tijekom podnevnih sati. Što se tiče vremenskih uvjeta, šanse za ulov rastu s porastom tlaka zraka.
