- Tekst i foto: Šime Duvančić
Za strijeljku je do nedavno malo koji ribar na Jadranu znao, a danas već ima onih specijaliziranih za njen lov udicom. Zbog njene iznimne grabežljivosti, zbog čega je nazivaju morskom piranom te sve njene veće brojnosti ta će riba sve češće biti na udicama naših športsko- rekreativnih ribolovaca pa je dobro znati nešto više o njoj. A ovo je vrijeme najbolje za to jer se strijeljka zimi najlakše lovi jer je tada najbliža obali. Uglavnom se zadržava u lukama, marinama, ušćima te u njihovoj okolini, gdje najlakše dolazi do hrane, koju pretežito čini sitna riba. Preferira tijesne pozicije jer u njih najlakše stjera jato. Loviti se može iz plovila i s obale, svim športskim načinima udičarenja. Osim oko ušća Neretve, strijeljka je najbrojnija u vodama Makarskog primorja.
Slabija samo od čelika
Brojnim i iznimno jakim te oštrim zubima strijeljka može prerezati bilo koju strunu. Zato samo metalni privezi (pjoki) daju šanse za siguran uspjeh u njihovom udičarenju. Dovoljan je samo jedan privez zbog iznimne proždrljivosti strijeljke. Praksa je pokazala da je najprimjereniji onaj dugačak između jednog i dva metra, bez obzira postavlja li se na pribor za lov „spining“-om, „surfcasting“-om ili panulavanjem.
Debljina priveza ne treba biti tanji od 0,30 mm jer on osim težine mora izdržati i udare snažne ribe koja se žestoko bori za život. Od ostale opreme neophodna je osnovna struna, najbolje najlonska nosivosti do10 – 15 kg, odnosno debljine oko pola milimetra. Dužina osnovne strune, ovisno od načinu lova, može biti između 50 ( panula) i 200 m ( „surfcasting“). Za „spining“ i „surfcasting“ treba koristiti standardne, ali nešto jače štapove i role, dok je panulavati moguće, čak i bolje „preko prsta“. Naime, udičari koji su je lovili tvrde da joj se samo tako lako i dovoljno brzo, pa zato i sigurno, može popuštati kad uzme i nezaustavljivo ponese mamac.
Najčešće panulavanjem
Strijeljka se najlakše love panulavanjem živom ješkom, ciplićem ili iglicom. Završnjak panule se pravi od pola metra duge sajlice snage 20 do 50 libri. Na njenih zadnjih 20-tak centimetara se rasporede tri udice širine luka 15 mm, čak i malo više kad se očekuje plijen teži od 2 kg. Udice moraju biti što kraće, najbolje sa zakrivljenim vrhom. Tako napravljenim potezcem i brzinom između 1 i 2 čvora ciplić dužine 10-15, a iglica do 20 cm poteže se na oko 2 m dubine. Umjesto prirodnog mamca, koristiti se mogu i varalice i to bilo koje vrste. Najučinkovitije s one od mekane plastike oblika jeguljice dužine 100 do 160 mm. Najbolje ih je montirati na udice širine luka10-15 mm. Međutim, one su najneotpornije, zbog čega mnogi radije love varalicama od tvrde plastike i metala. Ulov strijeljke u našim vodama još uvijek nije toliko čest da bi se u ribolov išlo samo zbog nje. Zato ju je najbolje pokušati uloviti tek kada se u lovu drugih riba zapazi njena nazočnost u zoni ribolova. A to se vidi kao pjenjenje mora iz koga iskaču srdele, šaruni, skuše,… Uloviti je treba pokušati čak i kad odnese mamac namjenjen nekoj drugoj ribi, jer je uz nju najvjerojatnije i njen par. Osim toga, i samica se brzo vraća na „mjesto zločina“.
Lov u lošim uvjetima vidljivosti
Dosadašnja iskustva naših udičara kazuju da se strijeljke najbolje love u svitanje i suton, odnosno prva i zadnja dva sata dana. Dobri ulovi se postižu i tijekom noći s mjesečinom. Danju najbolje radi poslije mrkle noći, dok poslije noći s mjesečinom najbolje radi posljednja dva sata dana. Stanje mora i vremenske prilike ne utječu osobito na uspješnost lova, ali se ipak nešto bolje lovi po mirnom moru, a znatno bolje po plimi.
Strijeljka često mamac prati i stotinjak metara prije nego ga napadne, obvezno punom brzinom. Da ga prati osjeti se po treptanju i bježanju u stranu uspaničenog mamca. Ako je jako gladna, dođe s leđa, zine, proguta mamac i produži metar, čak i više. To se osjeti po 2-3 sekunde olabavljenoj panuli. Tada je dobro lagano zategnizi pribor. Grabljivica zatim stane i zatvori usta. Kontrirati je suvišno jer će se strijeljka uloviti samo kad potom krene u suprotnom pravcu. Napada li s boka, kao i ostale grabljivice, najčešće se zakači samo za jednu udicu i češće spada.
Borba za pamćenje
Odmah nakon što zagrize, izlazi na površinu. Nakon toga počinje borba za pamčenje. Najprije slijedi dugi bijeg u stranu koji skoro da i nije moguće spriječiti bez opasnosti od kidanja strune.Treba malo pričekati i kad riba promjeni pravac kretanja postupno pružati sve veći otpor, popuštati i privlačiti. Strijeljka će se žestoko odupirati uz intenzivnu trešnju tijela. Bijeg u stranu i rjeđe, u dubinu, izmjenjivat će se s atraktivnim skokovima do 2 m iznad površine, nalik onim što ih izvodi ulovljena sabljarka. No, to vrijedi samo za strijeljke teške oko 2 i više kilograma te one ulovljene lakšim priborom. To su nezaboravni prizori! U njima se može uživati i dvadesetak minuta, ako je plijen težak 2 kg. Toliko teška pruža otpor kao palamida od 7 kg, koja je poznata po žestini borbe. Strijeljku je iz mora najbolje izvući prihvatnicom, ali tim ne prestaje opasnost. Naime, ni kad se nađe na suhom strijeljka ne prestaje s borbom pa treba biti oprezan zbog njenih zubi, i, još više, opasnih bodlji u perajama, posebice leđnoj. Zato je strijeljku dobro usmrtiti što prije. To je dobro učiniti i zbog ukusa njenog mesa, jer je rano, ali i posve odkrvljena najukusnija.
