- Preneseno s web portala Dubrovnik press
- Piše Šime Duvančić
Plovak postaje sve češći i sve važniji dio opreme. U ovo doba godine najčešće ga postavljaju na pribor za lov sipa i liganja s obale. Sipe se sada najbolje love, a i najbliže su obali i to na istim terenima gdje su sada i krupne, doduše rijetke, lignje. Zato su ožujak i travanj pravo vrijeme za lov tih glavonožaca s obale.
VAŽNA JE NOSIVOST
Na pribor za lov sipa i liganja plovak se ne stavlja kako bi dojavio njihov napad na varalicu, nego da bi nju držao poviše dna i tako je učinio vidljivijom te spriječio njeno moguće zapinjanje za dno.
Za takvu primjenu je najbolje rabiti što robusnije i one plovke koji su najmanje skloni mršenju s ostatkom pribora, a takvi su „debeljuškasti“. Još je važnije da imaju dovoljnu nosivost, barem jednaku težini varalice. Prednost treba dati kliznim plovcima koji omogućavaju daleko odbacivanje varalice s relativno kratkim štapom te tonjenje varalice na dubine višestruko veće od dužine štapa. Naime, sipe i lignje se love između dna i srednjeg sloja mora, na svim dubinama dohvatljivim s obale. Prednost treba dati plovcima koji su prohodni kroz sredinu.
Plovak se stavlja na osnovnu strunu čija debljina ne treba prelaziti 0,30 mm, dok završnjak (sistem) treba biti nešto tanji. Graničnik hoda plovka najbolje je izraditi od perlice i lažnog čvora, s jednom perlicom je dobro zaštititi čvor osnovne strune na vrtilici koja je spaja sa završnjakom. Završnjak je zapravo samo predvez od strune dužine metar i pol do dva. Lovili se, pak, u jakom kurentu, struji mora, završnjak je suvišan jer se varalica može vezati direktno na osnovnu strunu.
VELIKE VARALICE
Kritični moment u lovu lignje i sipe s obale jest trenutak kad plijen izlazi iz mora. Tada trzaj štapa može uzrokovati pucanje kraka kojim se plijen zakačio te njegov gubitak. Zato za lov tih glavonožaca treba koristiti štap spore akcije, najbolje paraboličan. Dužina mu može biti i do četiri metra.
Lov se obavlja lignjarićem, najbolje velikim, dužim od 75 mm. Ako se isključivo žele loviti sipe, varalice trebaju biti znatno veće, dužine 100 do čak 150 mm. Najbolje je koristiti one sa srpolikim olovnim utegom ispod „glave“, jer takve najteže zapinju. Ako se pretežiti love sipe, a one su puno bliže tlu, koje plijen love tako da ga „zajašu“, prednost treba dati „razor back“, varalicama koje imaju iglice i na leđima te bokovima. Isto tako, kad se pretežito love sipe, treba koristiti svjetlucave varalice.
Sipe i lignje se mogu loviti danju i po mjesečini. Tijekom danja sipe se uspješnije love većim varalicama i bliže obali, dok ih noći treba tražiti i na dubinama do 30 m. Žele li se pretežiti loviti lignje, treba postupati obrnuto, odnosno noći loviti posve blizu obale.
Lov je vrlo jednostavan. Najteže od svega je odrediti dužinu klizanja plovka, odnosno dubinu na koju će varalica potonuti. Ako se ne lovi na poznatom terenu, to se određuje probom. Nakon toga sistematski se pretražuje lovna zona. Varalica se odbaci što dalje i kad se objesi o plovak, polako privlači. Kad dotakne dno ili je prihvati glavonožac, osjeti se lagani trzaj. Tada treba podignuti pa spustiti štap da mamac ponovo potone ili nastaviti s laganim namotavanjem strune ako se na njoj osjeti težina i aktivnost napadača.
