LOV ušata
Dobro je poznato da se ušate udicom najlakše love noću. Lov danju, osim panulavanjiem, puno je manje ucinkovit. No, uz dobro poznavanje ponašanja ovih relativno malih, ali vrlo cijenjenih sportskih riba, njihov lov danju udicom može biti itekako uspješan. Uspješnost u udičarenju izuzetno lukavih i još više opreznih ušata postiže se zahvaljujući tome što su one medu najpohlepniji ribama uopce. Jedu sve probavljivo što jest u moru ili u njega dospije.
Zato je primamljivanje glavni preduvjet lova ušata udicom. Plov ušata, ma koliko duboko bio, zahvaljujuci njihovom izvanrednom vidu, reagira prilicno burno na sve što padne na površinu. Što je to bliže površini u trenutku uzimanja, ušate ga neoprezniji prihvacaju. Zbog toga se za njihov lov koriste primame koje se raspadaju cim padnu na vodu. Tako se stvara oblačić, zona raspadnutih cestica u kojoj ce ušate najlakše uzeti mamac. Kad oblačić nestane ili mamac potone izvan njega, ušate puno opreznije uzimaju hranu. Zato mamac mora tonuti istom brzinom kao i cestice primame. Primama je najucinkovitija ako se oko mamca na udici nalazi nekoliko slobodnih komadica slicne granulacije. Ako mamac miruje na određenoj dubini, a oko njega nema cestica primame, prosjecno ce samo jedna od deset ušata koje pridu uzeti mamac. U pravilu, mamac najprije napadaju najbrže ribe koje prve stignu u zonu primamljivanja i bezglavo gutaju hranu. Tako se ulovi preko polovica ušata, ali onih najmanjih. Na nešto većoj dubini, ispod sitnijih, nalaze se najkrupnije i najopreznije ušate što napadaju druge mamce koje manje ribe ne mogu progutati. Te opreznije ribe uzimaju mamac tek kada se uvjere da im ne prijeti nikakva opasnost od njega. Ugriz na većoj dubini u pravilu se dogada kada ušate opaze mamac s velike daljine pa se zalete prema njemu, a da ga prije toga ne stignu promotriti. Brojni nacini lova ušata danju zapravo su varijacije najsigurnijeg, a to je istodobno ispuštanje primame i mamca u more. I za jedno i za drugo najčešće se rabe komadi kruha koje ušate udaraju zalijecuci se u njih otkidajući razmočenu komadiće.
Još je bolje rabiti posve razmočenu kruh te izmrvljene slane ili svježe srdele. Tako se naime stvaraju veliki oblaci sitnih cestica koje ušate primamljuju i razdražuju buduci da ih ne mogu jesti zbog sitnoce. Kako bi mamac tonuo jednakom brzinom kao i primama, treba koristiti vrlo mali dodatni uteg za odbacivanje pribora, a najbolje ga je izbjegavati. Ako se postigne da mamac i primama tonu podjednako brzo, debljina strune pribora nije presudna za uspjeh. Dakako, nije svejedno koristi li se najlon od 0,35 ili 0,08 mm, ali jest kad su u pitanju promjeri od 0,16 do 0,20 mm, koji su posve dovoljni u lovu ušata. U tom slučaju bolje je rabiti onaj od 0,20 mm, jer brojnim zubima ušate brzo oštete najlon uz udicu. Iz istog razloga bolje je rabiti udicu dugog nego kratkog vrata. Velicina udice bira se prema velicini mamca, a on prema prosjecnoj lovnoj velicini riba. Ušate su osjetljive na vidljivost strune zbog njene boje, pa je neohodno rabiti najmanje vidljive, transparentne sa svim plavkastim i zelenim nijansama. Posebno u dnevnom ribolovu osjetljive su na vidljivost spoja najlona i udice što viri iz mamca, pa cesto u poslijednjem trenutku odustaju od uzimanja mamca. Zato je ušicu udice poželjno potpuno sakriti unutar mamca tako da iz njega viri samo struna. Unatoc pridržavanju svih pravila za uspješan lov ušata, one cesto
bez ikakvog jasnog razloga napuste zonu primamljivanja i dobrog ribolova. Tada je dobro nastaviti s primamljivanje iu široj ribolovnoj zoni, ali poslije izvjesnog kraceg vremena u okolici pokušati ponovo pronaci bjegunca. Mjesta na kojima se cesto lovi dobro je povremeno neko vrijeme napustiti, da se jata ušata odmor i zaborave nestanak jedinki. Treba naime napomenuti da ušate postaju vrlo oprezne i teže primaju ponudenu primamu kada se iz plova ulovi nekoliko jedinki …
Prvo smo lipo pobacali komadice kruva, srdela i kokoše u more da bi ih privukli, a onda smo poceli vatat. Ne možete ni zamislit koliko je tu bilo ribe na jednom mistu! Ka ‘u ribogojilištu! Vatali smo ribu sa tunjom bez olova tako da bi nadili srdelu ili komad kokoše na udicu pri čemu je ješka služila i ka ‘olovo! Ono po ‘ure šta smo vatali ja san uvik izvuka 7-8 ušata i to sve iznad 30 deki! Ludnica! Mogu van rec da mi je to bija pravi odmor od ovog izrabljivanja koje san proživljava na brodu! Inace, ribarima iz obližnje Fažane je dozvoljen ribolov, uz posebnu dozvolu, u akvatoriju oko tog otocica, da nebi ‘ko pomislija da san posta krivolovac, a samim time šta san bija radnik na brodu spada san u tu domaćima vrstu ljudi! :–)
Pozdrav! Sritan ribolov!
